28
petak
kolovoz
2009
ZAHODSKA PRIČA I OSTALE SITNICE
Ne znam kako vi, ali danas sam prvi puta osjetila zasićenost ljetom, vrućinom i suncem . Iako nas je kontinuirano visoka temperatura prisilno prilagodila i lakše je podnosimo, tako da već danima nemam potrebe upaliti ventilatore, danas rade sto na sat.
A dvije ture veša koji sam objesila - gotovo su se odmah osušile. Dok sam stavljala posljednji komad, prvi je već bio suh
Sinoć smo do ponoći sjedili vani i uživali u mjesečini. Nije bio pun mjesec, ali rezimirajući ovaj petak do sada - kao da jest
Počelo je negdje oko tri sata u noći, kad sam išla piškiti. Pustim vodu, kad ono - voda se digla, skupa s papirom. Ja još onako snena, ponovim radnju. Sva sreća, da sam imala pri ruci čašu za pranje zuba, pa sam brzo odgrabljivala da se ne prelije preko ruba školjke. Razbudih se u sekundi, što od prijeteće poplave, što od hladne vode.
Mozak mi je odmah počeo vagati - da li se vratiti u kinderbet ili otkriti uzrok neoticanja vode. Sama pomisao na prvu jutarnju veliku nuždu i mogući užas nakon nje, nagnala me na trenutnu akciju
Probudila sam Paju, priredivši mu gumenu rukavicu. No njegova šaka nije ništa otkrila. Veli on - ajde odi spavati, vidjet' ćemo ujutro.
Nema šanse. Bolje sad, nego nakon onog, koga ujutro prvog stisne
Potjerah Paju u krevet i krenuh u akciju "šekret".
Navukla sam rukavice, kleknula postrance i guram. Sva sreća da nisam gadljiva.
Rukavicu mi je prelila voda i ušla unutra... Konačno sam na kraju dohvata napipala nešto tvrdo, plastično. Pokušala izvući, ali ne mrda. Preprečilo se i štopa cijeli prolaz. Da uzmem kombinirke, ne mogu ih gurnuti, čvrsta pinceta je predugačka
Psujem sve po spisku, svim ukućanima. Na kraju se smijem sama sebi. Klečim uz školjku, bosa u satenskim boksama i satenskom topiću. Dodatni štimung čine gumene rukavice u kojima šljapka voda, kopam po zahodu i rušim sve po redu
Nema koga nisam spomenula
Uz mnogo strpljenja, pomoću male pincete, konačni sam izvukla razlog.
Plastični miris za školjku se valjda od naleta vode ili dodira četke rasklopio po sredini i zalutao.
Interesantno, kopajući sam cijelo vrijeme buljila u njega i nisam skužila da ga pola nema...
Sretna k'o malo dijete, konačno sam završila akciju, obznanivši to mojim ukućanima. Stavila novi miris koji se ne rasklapa, a onda krenula u vlastitu dezinfekciju
No ako mislite da je to sve što me je snašlo ovog petka, varate se - Zmaja je sinoć prignječila mobitel. Nosila ga u hlačama i negdje se naslonila. Puknula plastika i na displayu - mrak. Možeš samo nazivati, tipkajući brojeve (koje moraš znati napamet) i javljati se na poziv. Da bi stvar bila gora, isto to dogodilo joj se prije nekoliko mjeseci na drugom mobitelu. Bilanca - stari mobitel - popravak 400 kn, ovaj sad - nešto manje. Prvi put još nekako. Ali ovo jednostavno ne mogu progutati. Pitam se samo - na koga je tako šlampava i nemarna .
Iako mi je došlo da je nalupam onim mlatilom za muhe, teškom mukom sam se suzdržala. Pajo je došao sa mnogo boljim prijedlogom.
Ono što će po prvi puta zaraditi u slijedećih mjesec dana prakse - polovica će ići za popravak mobitela - i prvog i drugog.
Mislim da je ta kazna pedagoški najdjelotvornija.
Znoj me oblije pri pomisli da će uskoro polirati čaše i servirati stolove u hotelu s četiri zvjezdice Blagi Bože
Osim toga, danas nekoliko sati nije bilo vode zbog radova na rotoru. Sreća da susjedi imaju bunar. I sreća da sam veš oprala prije. Na placu mi čovjek nagazio na nogu. Jedan od onih koji na plac dolaze smetati i hodaju unatraške. Misle da su "Pale, sam na svijetu". Produžio je dalje, kao da se ništa nije dogodilo.
Ima dana kada misliš da su te snašlo sve najgore - odjednom.
E pa meni je danas takav dan
Dosta za danas, idem se otuširati, pa nešto baciti u kljun
Budite mi dobro
&
komentiraj (21) * ispiši * #