28
petak
kolovoz
2009
ZAHODSKA PRIČA I OSTALE SITNICE
Ne znam kako vi, ali danas sam prvi puta osjetila zasićenost ljetom, vrućinom i suncem 
. Iako nas je kontinuirano visoka temperatura prisilno prilagodila i lakše je podnosimo, tako da već danima nemam potrebe upaliti ventilatore, danas rade sto na sat.
A dvije ture veša koji sam objesila - gotovo su se odmah osušile. Dok sam stavljala posljednji komad, prvi je već bio suh 
Sinoć smo do ponoći sjedili vani i uživali u mjesečini. Nije bio pun mjesec, ali rezimirajući ovaj petak do sada - kao da jest 
Počelo je negdje oko tri sata u noći, kad sam išla piškiti. Pustim vodu, kad ono - voda se digla, skupa s papirom. Ja još onako snena, ponovim radnju. Sva sreća, da sam imala pri ruci čašu za pranje zuba, pa sam brzo odgrabljivala da se ne prelije preko ruba školjke. Razbudih se u sekundi, što od prijeteće poplave, što od hladne vode.
Mozak mi je odmah počeo vagati - da li se vratiti u kinderbet ili otkriti uzrok neoticanja vode. Sama pomisao na prvu jutarnju veliku nuždu i mogući užas nakon nje, nagnala me na trenutnu akciju 
Probudila sam Paju, priredivši mu gumenu rukavicu. No njegova šaka nije ništa otkrila. Veli on - ajde odi spavati, vidjet' ćemo ujutro.
Nema šanse. Bolje sad, nego nakon onog, koga ujutro prvog stisne 
Potjerah Paju u krevet i krenuh u akciju "šekret".
Navukla sam rukavice, kleknula postrance i guram. Sva sreća da nisam gadljiva.
Rukavicu mi je prelila voda i ušla unutra... Konačno sam na kraju dohvata napipala nešto tvrdo, plastično. Pokušala izvući, ali ne mrda. Preprečilo se i štopa cijeli prolaz. Da uzmem kombinirke, ne mogu ih gurnuti, čvrsta pinceta je predugačka 
Psujem sve po spisku, svim ukućanima. Na kraju se smijem sama sebi. Klečim uz školjku, bosa u satenskim boksama i satenskom topiću. Dodatni štimung čine gumene rukavice u kojima šljapka voda, kopam po zahodu i rušim sve po redu
Nema koga nisam spomenula 
Uz mnogo strpljenja, pomoću male pincete, konačni sam izvukla razlog.
Plastični miris za školjku se valjda od naleta vode ili dodira četke rasklopio po sredini i zalutao.
Interesantno, kopajući sam cijelo vrijeme buljila u njega i nisam skužila da ga pola nema...
Sretna k'o malo dijete, konačno sam završila akciju, obznanivši to mojim ukućanima. Stavila novi miris koji se ne rasklapa, a onda krenula u vlastitu dezinfekciju
No ako mislite da je to sve što me je snašlo ovog petka, varate se - Zmaja je sinoć prignječila mobitel. Nosila ga u hlačama i negdje se naslonila. Puknula plastika i na displayu - mrak. Možeš samo nazivati, tipkajući brojeve (koje moraš znati napamet) i javljati se na poziv. Da bi stvar bila gora, isto to dogodilo joj se prije nekoliko mjeseci na drugom mobitelu. Bilanca - stari mobitel - popravak 400 kn, ovaj sad - nešto manje. Prvi put još nekako. Ali ovo jednostavno ne mogu progutati. Pitam se samo - na koga je tako šlampava i nemarna 
.
Iako mi je došlo da je nalupam onim mlatilom za muhe, teškom mukom sam se suzdržala. Pajo je došao sa mnogo boljim prijedlogom.
Ono što će po prvi puta zaraditi u slijedećih mjesec dana prakse - polovica će ići za popravak mobitela - i prvog i drugog.
Mislim da je ta kazna pedagoški najdjelotvornija.
Znoj me oblije pri pomisli da će uskoro polirati čaše i servirati stolove u hotelu s četiri zvjezdice Blagi Bože 
Osim toga, danas nekoliko sati nije bilo vode zbog radova na rotoru. Sreća da susjedi imaju bunar. I sreća da sam veš oprala prije. Na placu mi čovjek nagazio na nogu. Jedan od onih koji na plac dolaze smetati i hodaju unatraške. Misle da su "Pale, sam na svijetu". Produžio je dalje, kao da se ništa nije dogodilo.
Ima dana kada misliš da su te snašlo sve najgore - odjednom.
E pa meni je danas takav dan
Dosta za danas, idem se otuširati, pa nešto baciti u kljun 
Budite mi dobro
& 
komentiraj (21) * ispiši * #
20
četvrtak
kolovoz
2009
ROTOR, ANTIKVARIJAT I JOŠ PONEŠTO
Prži li nas, prži Tko bi nama ugodio, kad je zima kukamo, kad je vruće, kukamo ...
E ja neću kukati, jer ova tri tjedna otkako je zakuhalo, taman sam se privikla i uživam 
Crna mi koža, kosa i duša 
Za razliku od Dolores Jimmyja Stanića, bijele mi se samo oči i zubi.
Juniorka se sprema na praksu u Baškoj - mjesec dana rada.
I mora u predahu. Pa kud ćeš bolje. Jest da bi bilo bolje da nema rada, ali treba se malo i oznojiti. Oni koji su praksu obavili u prve dvije i trenutno trećoj grupi, kažu da je naporno prvih tjedan dana, a onda polako, sve dođe na svoje. Glavno je da klope ima u izobilju i uglavnom svi dobili na kilaži
A ja...već sad znam da će mi nedostajati, ali bitno je da klope ima, a za ostalo je lako. Znam da juniorka voli klopati, a čim ima dovoljno fine papice - bolje i funkcionira.
Uz to, polagano planiram okrenuti sve naopako kad ode - krečenje i detaljno pospremanje. Lonac graha za nekoliko dana, sir vrhnje i paradajz i - udri bez žurbe, mic po mic
Na vrhu naše ulice - pravo gradilište, sve raskopano, oblaci prašine, bageri premeću zemlju s jedne strane na drugu. Prvo je išla obnova plinske, vodovodne, kanalizacijske i strujne mreže, pa onda sve ostalo. Buvljak su pomakli, mjed i ostalo mi je skoro nadohvat ruke
Šalim se, nisam na buvljaku bila tko zna otkad. Ozbiljno razmišljam da na tu stranu više ne idem. Nikad ne znaš dal' ćeš proći ili ne. Ulicu nam nisu zatvorili za promet, tako da automobili idu na silu, u oba pravca, pa se motaju i praše oko bagera, obilaze rupčage. Krupna sipina pršti na sve strane.
Nedugo, na povratku iz grada, skoro me pokupio kamion, koji se unatoč zabrani i rampi - punom brzinom zaletio. Ja sam još dobro prošla, skrenula na nogostup (također raskopan), zbrisala zadnji čas. Iza mene je penzić na biciklu ostao u oblaku prašine i rušio mu sve po spisku . U strahu da ne stradam i ja i gume mog ljubimca, odlučih odsada okolo-naokolo. Čak ću i pekaru promijeniti, žao mi, ali što se može.
Mogu vam reći, koliko sam uspjela ocijeniti svojim laičkim okom, radovi se odvijaju po dobrom starom socijalističkom modelu - jedan kopa, a ostalih petoro sjede, žvaču i pijuckaju. Takovom akcijom, ne samo da nebumo rotor vidjeli do kraja studenog, nego, bojim se - ni do kraja godine.
Što se udžbenika tiće - ludara. Odnijela sam juniorkine knjige u antikvarijat i predala popis knjiga za drugi razred. Čekajući red, koji se u međuvremenu pretvorio - ne u jedan, dva, nego u tri reda, uživala sam u svemu i svačemu. Od tjelesnih mirisa oznojenih i ljutitih roditelja, priča nalik onima s psihijatarskog kauča do svađa zbog guranja preko reda. Bilo je bogme iskrica koje su prijetile da će prerasti u pravo čupanje i pokoji nokaut...
U međuvremenu je stigla juniorka s ruksakom na leđima punim starih knjiga. Čekale smo neko vrijeme zajedno, ali nakon pola sata zaključile da više nemamo živaca 
. Knjige sam donijela drugi dan, rano ujutro. Danas me nazvala žena iz antikvarijata i obavijestila me da je pripremila knjige za drugi razred. Mašala
Čekajući u redu, od juniorke sam doznala nevjerojatnu novost, koja me oborila s nogu - nedostaje joj škola . Nisam vjerovala svojim ušima.
A sad malo osvrta na zvijezde, te paparazze i novinare koji vire iz grmlja u nadi da će ih zaskočiti i snimiti najbolje fotke, kojima će nahraniti našu glad za žutilom. Nije lako ni jednima ni drugima.
Znaju novinari i fotoreporteri biti naporni i uporni, ali osobno mislim da javne osobe na javnim mjestima - nemaju privatnost. Ako im godi slava i zvjezdani status na kojem zarađuju milijune, ako im godi kad napune dvoranu, stadion i prodaju hrpe nosača zvuka - onda neka istrpe da ih fotkaju dok šeću javnim prostorom. Sve dok ih netko ne ugrožava fizički, nemaju se pravo žaliti. Tako ni Beyonce. Ako je htjela privatnost, onda je mogla otići u Južnu Koreju, jer tamo nikad nisu čuli za većinu sličnih njoj. Ili je najjdnostavnije mogla nataknuti sunčane naočale, traperice i šitericu, šetati bez tjelohranitelja i ne privlačiti pažnju.
Sjećam se da je jedna velika zvijezda (doduše, ne sjećam se koja) izjavila da svoju slavu, osim talentu - duguje svojim obožavaocima i osjeća dužnost da je fotkanje i dijeljenje autograma - najmanje što može za njih učiniti.
Kad se sjetim slavnog genijalca - Al Pacina, kako slobodno šeće New Yorkom, bez tjelohranitelja, u društvu djece, ližući sladoled, počinjem sumnjati da ovi drugi - poprilično pretjeruju i poprilično iniciraju kvazi napade reportera i obožavatelja
Maloprije prošuljah portalima, jer posljednjih nekoliko dana niti sam bila na kompu, niti gledala TV. I u moru silnih golišavih ljepotica, naletjela na novootkriveno savršenstvo ljepote, curu nekog repera, koja navodno zaustavlja dah svugdje gdje se pojavi - Amber Rose. Stavljam link na fotke, posebno na jednu - u zagrljaju svog repera
https://dnevnik.hr/showbizz/paparazzi/foto-savrsenstvo-je-dobilo-ime-amber-rose.html
A vi me prosvjetlite (pogotovo muški blogeri) - ili ja kao žensko ne mogu ocijeniti, ili je vrijeme da promijenim dioptriju naočala.
Ovo se može naći na svakoj plaži - skupa s celulitom
Zuzinja je ponovno noseća. Ovaj put smo Pajo, susjed i ja, pijući kavu "držali svijeću" paru koji je radio na potomstvu, pa znamo tko je budući tata 
Opet sam na svojoj staroj kilaži, ponovno stanem u svu garderobu. Posljednji višak je nestao sa znojem ovih dana. Konačno sam ozbiljno shvatila ministra i - stegla remen
Budite mi dobro
&
komentiraj (26) * ispiši * #
14
petak
kolovoz
2009
GOSPA
Sutra je blagdan Velike Gospe...
Za njega nisam toliko vezana vjerski, koliko iz jednostavnog razloga da se poklapa s nekoliko dragih i važnih događaja u mom životu.
Na sutrašnji dan, Pajo i ja slavimo 24 godine otkako se poznajemo...
A čini se kao da je bilo jučer...
Ponekad nije bilo lako, trebalo je prilagođavanja, usklađivanja naravi, strpljenja i tolerancije. Dobro smo i dogurali. Obzirom da su se na megdanu našli - jarac i strijelac. Neš ti kombinacije.
Nakon 24 godine, vrlo često se dogodi da jedan od nas nešto pomisli, a drugi zausti i obrnuto. A ponekad se ponašamo kao dva čangrizava penzića. Samo, ne dao Bog da netko dirne u jedno od nas dvoje. Onaj drugi odmah skače na stražnje noge.
A tako to valjda mora biti...
I na kraju, nešto prigodno sutrašnjem blagdanu...
Budite mi dobro
&
komentiraj (23) * ispiši * #
04
utorak
kolovoz
2009
ŽIVOT U PROVINCIJI
Zaredali nam pravi ljetni dani
Ovih dana, nisam se baš potrgala od posla. Uglavnom sam samo skuhala klopicu, probrljala poslove na brzinu i zavalila se na ležaljku, na kojoj sam pokušala čitati knjigu. Naravno, nije mi uspijevalo, pa odustadoh. Nabila sam slušalice na uha i uživala u našoj lokalnoj radio Tereziji 
Tamanila sam breskve, fine kisele jabuke i susjedove kupine koje vise preko ograde . Uz neizostavnu bocu vode s limunom, iz koje se po malo tankam.
Kad je temperatura krenula prema četrdeset, s junirokom sam otišla na bazen.
Tamo sve puno klinaca, penzića, mladih, a nakon četiri poslijepodne krenu i oni koji vole malo slabije sunce.
Svake godine primjećujem neke nove klince, uz već poznata lica. Jedni prebrzo odrastaju, a drugi - prebrzo stare.
Nekolicinu genijalaca viđam svake godine. Neke sam već spominjala, neke nisam. Pa idemo redom...
Rade-fetus...Neću objašnjavati otkud mu pridjevak, nagađajte sami.
Lik radi u banci i prije desetak godina dobio je udarac u glavu pri pljački poslovnice u obližnjem selu. Otada kažu, baš i nije svoj, no ja ga viđam tridesetak godina i znam da nikad nije bio svoj.
Boravi na bazenu kad je sunce najjače i ima onu pravu reš pečenu boju. Uvijek je sam i razgovara sam sa sobom...
Nezavisni lokalni političar, svake godine sve nabildaniji i izgrađeniji. I on je uglavnom uvijek sam, hoda uz rub bazena i divi se sam sebi. U zavadi je sa cijelom lokalnom zajednicom, od politike do javnih službi...
Bero...On je jedini pravi genijalac. Dečko od kojih tridesetak godina, inteligentan i širokog općeg znanja. Nastupio je u svim kvizovima dosad i uvijek pokupio dobru lovu. Nasmijao je Tarika u "Milijunašu" i u "Jedan protiv sto"... Duhovit je i zabavlja društvo oko sebe i u stalnom je lovu na bogatu nasljednicu
Čik senior, tata juiorkinog kolege iz osnovne. On je svakako najzanimljiviji. Poduzetan do krajnosti, pun energije u šezdesetoj. Bavi se svim i svačim. Navečer, dolazi otplivati svojih soma metara. Ove godine je oblajhan u plavu nijansu. Uz tu boju i smeđu kožu, dolaze mu do izražaja sve bore na licu. Predstavlja neku fizičku kombinaciju Micka Jaggera i Roda Stewarta. Čim je stigao, opalio po doseljenicima s brda, koji su preplavili našu provinciju i zbog kojih više nitko od domaćh ne može doći do izražaja. Onda se izjadao da ga je gaža na Hvaru zapala taman u doba onog zahlađenja, pa je svirao za troje ljudi na terasi.
Ja mu bacila prijedlog da uzme gitaru i zapjeva na skalinama našeg paviljona. Pa kad može Ibrica za Dubrovnik, može i naš Čik za Bjelovar.
Veli on da nije izvedivo, jer nemamo Šuicu za gradonačelnicu.
Pohvalio mi se da je napisao i prijavio pjesmu za Festival šansone.
Veli - mrak pjesma, boemska - o kopanju po kantama za smeće (!!), Kosorica će pasti na guzu. Normalno, nije mi htio zapjevati, kaže da ne smije
No, poznavajući ga, jedino što mogu tvrditi - da su njegove glazbene sposobnosti kudikamo bolje od onih Višnje Pevec 
Nije da su to svi naši genijalci, to su uglavnom redoviti posjetioci bazena
Susjed ispod trešnje postavio mali šator i juniorka odlučila prespavati u njemu jednu noć, s kolegicom. Na nesreću, to je bila - prošla noć.
Navukle cure - vreće za spavanje, vodu, voće i tisuću "sitnica".
Još prije ponoći su ogladnile, pa navratile na večeru. I taman kad su pridrijemale - opalila grmljavina
Hrabre djevojke, vlasnice crnih pojaseva, dojurile u kuću koliko su ih noge nosile Izgovarale se na grmljavinu, trešnju pored šatora i mobitele (!!). Nije bio strah u pitanju
A ja, nakon grmljavine i njihove panike, nisam mogla zaspati. Kad bedak nema pametnijeg posla, igra se - lakom za nokte. Ako ništa drugo, napravila sam francusku manikuru u kućnoj radinosti 
Pipkavo, komplicirano, prtljavo, sva sam se zapetljala u one samoljepljive polumjesece za oblikovanje. Ali je besplatno. Još kad me pitaju dal' sam bila na manikuri
Budite mi dobro
&
komentiraj (26) * ispiši * #
