Marketing
ŽIVOT U PROVINCIJI
Zaredali nam pravi ljetni dani 
Ovih dana, nisam se baš potrgala od posla. Uglavnom sam samo skuhala klopicu, probrljala poslove na brzinu i zavalila se na ležaljku, na kojoj sam pokušala čitati knjigu. Naravno, nije mi uspijevalo, pa odustadoh. Nabila sam slušalice na uha i uživala u našoj lokalnoj radio Tereziji 
Tamanila sam breskve, fine kisele jabuke i susjedove kupine koje vise preko ograde 
. Uz neizostavnu bocu vode s limunom, iz koje se po malo tankam.
Kad je temperatura krenula prema četrdeset, s junirokom sam otišla na bazen.
Tamo sve puno klinaca, penzića, mladih, a nakon četiri poslijepodne krenu i oni koji vole malo slabije sunce.
Svake godine primjećujem neke nove klince, uz već poznata lica. Jedni prebrzo odrastaju, a drugi - prebrzo stare.
Nekolicinu genijalaca viđam svake godine. Neke sam već spominjala, neke nisam. Pa idemo redom...
Rade-fetus...Neću objašnjavati otkud mu pridjevak, nagađajte sami.
Lik radi u banci i prije desetak godina dobio je udarac u glavu pri pljački poslovnice u obližnjem selu. Otada kažu, baš i nije svoj, no ja ga viđam tridesetak godina i znam da nikad nije bio svoj.
Boravi na bazenu kad je sunce najjače i ima onu pravu reš pečenu boju. Uvijek je sam i razgovara sam sa sobom... 
Nezavisni lokalni političar, svake godine sve nabildaniji i izgrađeniji. I on je uglavnom uvijek sam, hoda uz rub bazena i divi se sam sebi. U zavadi je sa cijelom lokalnom zajednicom, od politike do javnih službi... 
Bero...On je jedini pravi genijalac. Dečko od kojih tridesetak godina, inteligentan i širokog općeg znanja. Nastupio je u svim kvizovima dosad i uvijek pokupio dobru lovu. Nasmijao je Tarika u "Milijunašu" i u "Jedan protiv sto"... Duhovit je i zabavlja društvo oko sebe i u stalnom je lovu na bogatu nasljednicu 
Čik senior, tata juiorkinog kolege iz osnovne. On je svakako najzanimljiviji. Poduzetan do krajnosti, pun energije u šezdesetoj. Bavi se svim i svačim. Navečer, dolazi otplivati svojih soma metara. Ove godine je oblajhan u plavu nijansu. Uz tu boju i smeđu kožu, dolaze mu do izražaja sve bore na licu. Predstavlja neku fizičku kombinaciju Micka Jaggera i Roda Stewarta. Čim je stigao, opalio po doseljenicima s brda, koji su preplavili našu provinciju i zbog kojih više nitko od domaćh ne može doći do izražaja. Onda se izjadao da ga je gaža na Hvaru zapala taman u doba onog zahlađenja, pa je svirao za troje ljudi na terasi.
Ja mu bacila prijedlog da uzme gitaru i zapjeva na skalinama našeg paviljona. Pa kad može Ibrica za Dubrovnik, može i naš Čik za Bjelovar.
Veli on da nije izvedivo, jer nemamo Šuicu za gradonačelnicu.
Pohvalio mi se da je napisao i prijavio pjesmu za Festival šansone.
Veli - mrak pjesma, boemska - o kopanju po kantama za smeće (!!), Kosorica će pasti na guzu. Normalno, nije mi htio zapjevati, kaže da ne smije 
No, poznavajući ga, jedino što mogu tvrditi - da su njegove glazbene sposobnosti kudikamo bolje od onih Višnje Pevec 
Nije da su to svi naši genijalci, to su uglavnom redoviti posjetioci bazena 
Susjed ispod trešnje postavio mali šator i juniorka odlučila prespavati u njemu jednu noć, s kolegicom. Na nesreću, to je bila - prošla noć.
Navukle cure - vreće za spavanje, vodu, voće i tisuću "sitnica".
Još prije ponoći su ogladnile, pa navratile na večeru. I taman kad su pridrijemale - opalila grmljavina 
Hrabre djevojke, vlasnice crnih pojaseva, dojurile u kuću koliko su ih noge nosile Izgovarale se na grmljavinu, trešnju pored šatora i mobitele (!!). Nije bio strah u pitanju 
A ja, nakon grmljavine i njihove panike, nisam mogla zaspati. Kad bedak nema pametnijeg posla, igra se - lakom za nokte. Ako ništa drugo, napravila sam francusku manikuru u kućnoj radinosti 
Pipkavo, komplicirano, prtljavo, sva sam se zapetljala u one samoljepljive polumjesece za oblikovanje. Ali je besplatno. Još kad me pitaju dal' sam bila na manikuri
Budite mi dobro
& 
Post je objavljen 04.08.2009. u 14:46 sati.