ZEMLJA (NE)ZNANJA

Aktualni politički demagozi često vole reći, pogotovo kad se bliže izbori i slatkorječivost kampanje poraste - Hrvatska mora težiti tome da postane zemlja znanja. Da postane zemlja školovanih mozgova i akademski obrazovane nove mlade generacije...

No, kako izgleda više se neće moći školovati oni koji će to željeti, oni koji su talentirani i željni znanja. Uskoro će fakultete moći pohađati samo "zlatna mladež", koja najčešće baš i nije neki kapacitet za sticanje akademskog zvanja. I sretnici koji odličnim ocjenama uspiju dobiti državne i županijske stipendije u borbi s djecom onih, koji su bliže jaslama pa uspiju smuvati te iste stipendije bez obzira na ocjene...
Obje kategorije doduše mogu pribjeći i kupovanju ispita i diploma, pa neki veliki trud i nije važan...

Ostali - ko vas šiša. Ili što onomad reče onaj profesor iz afere Indeks - oni koji nemaju - neka uče.

No, ako se nastavi ovako, mislim da nekima ni učenje neće pomoći.

Osnovna škola već je desetljećima obavezna. Već nekoliko godina ide se na to, da to postane i srednja škola.

Bivši ministar prosvjete razbacivao se pričom da Hrvatska mora učiniti sve, da onaj mali postotak akademski obrazovanih ljudi nadoknadi s nadolazećom generacijom.
Ne znam koliko je vas popušilo tu priču. Ja osobno nisam, kao ni mnoge druge nebulozne megalomanske priče i planove.
Jednostavno zato, što sam "njušila" da će ovaj skupi državni aparat jednom kolabirati. A kad se kolabira, onda se više ne može otrčati niti stotinu metara.

Prije parlamentarnih izbora 2007. krenuo je projekat - besplatni udžbenici za osnovce i polaznike prvih razreda srednje škole. Pa je 2008. krenuo projekat besplatnih udžbenika za osnovce i srednjoškolce, besplatni prijevoz, besplatni smještaj u domovina. Naravno, očekivali su nas - lokalni izbori.
Lokalni izbori prošli, premijer digao sidro, u paketu s ministrom prosvjete. Nova vlada se našla u problemima - preko noći.
Ma dajte, molim vas. U govnima smo već godinama. Samo, sad se više ne može sakrivati.

Dakle, zbogom besplatni udžbenici, prijevoz i smještaj. Bilo je kratko, ali slatko, tko je uspio uhvatiti.

Tko god ima imalo soli u glavi, znao je da ta blagodat nije duga vijeka. No, način na koji smo saznali je krajnje neodgovoran i bezobrazan.
Znali su oni koji su trebali znati, ali su - šutjeli.
Završila školska godina, podijelile se svjedodžbe. Nema popisa za nove knjige, zbunjeni nastavnici, zbunjeni profesori, zbunjeni vlasnici knjižara, a najzbunjeniji - roditelji. Najzbunjeniji, jer će na kraju morati platiti ono, što nisu planirali. A nitko im nije dao ni naslutiti...

Siromašni će dobiti besplatne udžbenike, a po kojem cenzusu će se odrediti tko pripada kategoriji siromašnih, ne zna se. Stranka "zna se" odjednom - ne zna. Ja bih im predložila da besplatne udžbenike dobiju oni koji primaju najveći iznos dječjeg doplatka. Sve podatke o primanjima imaju u mirovinskom...

U ovakovim trenucima, zahvaljujem sebi na "komociji" da imam samo jedno dijete. Nisam tako planirala, dogodilo se slučajno. I sada sam sretna zbog toga. Žalosno, ali istinito.

Ne treba biti prepametan da se shvati da je nemogućnost financiranja spomenutih "blagodati" trebala biti objavljenja na vrijeme. I moglo se nešto učiniti. Maturanti, koji su još u svibnju završili nastavu, mogli su svoje stare knjige ostaviti školama. Mogla su to učiniti i ostala djeca u osnovnim i srednjim školama. Mogli su se ponovno aktivirati antikvarijati poput našeg, gdje si knjige jednostavno mogao zamijeniti. Škole su mogle naručiti i nove knjige po veleprodajnim cijenama, pa da roditelji knjige barem plate po tim povoljnijim cijenama. Moglo se štošta.
Mogu samo zamisliti u kakvoj će se gabuli naći oni, koji imaju više od dvoje školaraca u obitelji.

Ovako, ostali smo - jadni, ljuti, nemoćni, bez popisa knjiga, sa zbunjenim trgovcima u knjižarama.
A najgore u svemu, najzbunjenija nam je - legitimno "izabrana" nova Vlada, koja kako se čini, nema ni volje, ni znanja, a bogme ni stručna kadra da nas izbavi iz sranja.
Što i ne čudi, obzirom da nas je do njega i dovela.

A to je tek početak. Jesen će biti vruća. Ili nam je prag tolerancije još uvijek visok...

Jučer me razbijesnila jedna rečenica ministra Šukera u "Otvorenom". U stvari, uvod u jedno visokoumno obrazlaganje ekonomske situacije, koje je započeo riječima - "JA i kolega Rohatinski..."
U tom uvodu, sve je nebulozno. Od stavljanja "ja" na prvo mjesto, do činjenice da se smatra guvernerovim kolegom...

Ima nešto što me uvijek raspoloži - legendarni Emir Hadžihafizbegović, papučar Ante. Jedina reklama koju mogu gledati svakodnevno...



I legendarni Mustafa Nadarević, kao Izet Fazlinović. Pamti li netko Mustafu kao komičara?



Budite mi dobro
&