31
petak
srpanj
2009
MALO SLAVENSKE ROMANTIKE
Večeras sam malo došla na red za komp...
U bijegu od kriznog harača, raspekmezih se uz ovu rusku romansu 
Ovako nešto odavno nisam slušala...
A raspekmezim se svako malo, na svašta...
Odlučila sam to podijeliti s vama, pa kome se sviđa... 
Kome se ne sviđa, neka preskoči 
I na kraju - kažem...
Budite mi dobro
& 
komentiraj (17) * ispiši * #
25
subota
srpanj
2009
IDILIČNO
Malo je zahladilo.
Nakon jučerašnjeg vrelog poslijepodneva na bazenu, obaveznog babinjaka kojim sam prikratila vrijeme 
, danas je nastalo malo zatišje.
Noćas nam vjetar razbacao stolice po dvorištu, srećom viseće tegle na vrijeme sam sklonila.
Poslijepodne sam pekla pitu od jabuka... Čekajući da se ispeče, zabavljala sam se gledajući Zuzinju kako naganja miška...
komentiraj (20) * ispiši * #
21
utorak
srpanj
2009
LAGANIJA TEMA...
Vjerujem da vam je dosta aktualnih tema i recesije. Pogotovo praznih mlataranja po tipkovnici, koja ionako neće ništa riješiti. Imamo ih, birali smo ih, pa onda prepustimo njima da nam kroje. Većina je sjedila doma kad je trebalo iskoristiti svoje Ustavno pravo, pa eto - tražili ste - gledajte.
Vani stisle prave ljetne temperature, maloprije sam luknula na termometar - 35 stupnjeva 
Nakon terapije beta karotinom, koja je trajala punih mjesec dana, ni traga alergiji, crna sam k'o vrag, nadam se samo da mi duša ne postane takova 
.
Neki dan mi na um pala zgodna tema za post. Lagana i vjerujem da će blogericama biti zanimljiva. Svakodnevno na globalnom glumačkom nebu niču neki novi klinci. Kao i u glazbi, nikad više zvijezda nego danas.
Moje mišljenje je da glumci, kao i glazbenici, moraju prvo biti pravi profesionalci. A onda tek druge stvari dolaze na red.
Vanjski izgled, uz prije navedeno, može samo pomoći. No, mene nikad nisu impresionirali macho tipovi, poput Stallonea i Schwarzeneggera, niti ljepuškasti dečeci kao Cruise, di Caprio, pa i Brad Pitt.
Dakle, na redu je moj "top 7" prije svega dobrih glumaca, karizmatičkih osobnosti, koje se rijetko spominju u žutom tisku... Vjerujem da ste ipak za većinu čuli...
Napominjem da je Al Pacino izvan svake konkurencije i moj number one za sva vremena i njega nisam uvrstila na popis.
RUTGER HAUER, plavokosi Nizozemac, arijevske fizionomije i medvjeđeg stasa. Uz nekoliko fantastičnih uloga, snimio je i nekoliko limunada.
Blade Runner, Žena sokol, Ostermanov vikend, Bjekstvo iz Sobibora, Domovina i Wedlock... Ma kako loš bio film u kojem glumi, njegova uloga je uvijek besprijekorno odrađena.
POWERS BOOTHE, američki glumac, proslavio se ulogom u televizijskoj seriji o Jimu Jonesu i masovnom samoubojstvu njegovih sljedbenika. Pomalo gruba izgleda, duboka glasa, autoritativna nastupa, uglavnom je glumio negativce.
Južnjačka utjeha, Smaragdna šuma, Tombstone, Attila, Grad grijeha...
MICHAEL MADSEN - američki glumac, uglavnom vječiti negativac. Ali čak i u negativnim ulogama, nosi u sebi neku simpatičnu crtu. Privatno je kažu - posve suprotan ulogama koje igra - piše pjesme i veliki je emotivac.
Donnie Brasco, Thelma and Louise, Reservoir dogs, Crvena linija, Ratne igre...
JEFF GOLDBLUM - američki glumac, na kojeg se može primjeniti ona - što stariji to bolje izgleda. Njegova najbolja uloga je u filmu "Tajanstveni Mr. Frost", u kojem glumi masovnog ubojicu koji psihijatre tjera u očaj.
Muha, Jurassic park, Dan nezavisnosti, Silverado...
JEREMY IRONS - britanski glumac, mršav i pomalo ružnjikav, ostvario je mnoge karakterne uloge. Zrači aristokratskom elegancijom i šarmom...
Lolita, Žena francuskog poručnika, Misija, Swanova ljubav, Damage...
JEAN RENO - izuzetan glumac koji glumi mimikom lica, gotovo svaka uloga je maestralno odrađena. Prvi put gledala sam ga u filmu Leon. Mnogo krvi i mnogo osjećaja i nježnosti.
Leon, Ronin, Hotel Ruanda, Veliko plavetnilo, Da Vincijev kod...
Iako mi filmski ljepotani nikad nisu privlačili pažnju, postoji jedan kojeg sam voljela gledati baš zbog lijepog izgleda. Odmor za oči...
ADRIAN PAUL u seriji "Highlander" priči o besmrtnom Duncanu Mac Leodu...
Budite mi dobro
&
komentiraj (16) * ispiši * #
14
utorak
srpanj
2009
ZEMLJA (NE)ZNANJA
Aktualni politički demagozi često vole reći, pogotovo kad se bliže izbori i slatkorječivost kampanje poraste - Hrvatska mora težiti tome da postane zemlja znanja. Da postane zemlja školovanih mozgova i akademski obrazovane nove mlade generacije...
No, kako izgleda više se neće moći školovati oni koji će to željeti, oni koji su talentirani i željni znanja. Uskoro će fakultete moći pohađati samo "zlatna mladež", koja najčešće baš i nije neki kapacitet za sticanje akademskog zvanja. I sretnici koji odličnim ocjenama uspiju dobiti državne i županijske stipendije u borbi s djecom onih, koji su bliže jaslama pa uspiju smuvati te iste stipendije bez obzira na ocjene...
Obje kategorije doduše mogu pribjeći i kupovanju ispita i diploma, pa neki veliki trud i nije važan...
Ostali - ko vas šiša. Ili što onomad reče onaj profesor iz afere Indeks - oni koji nemaju - neka uče.
No, ako se nastavi ovako, mislim da nekima ni učenje neće pomoći.
Osnovna škola već je desetljećima obavezna. Već nekoliko godina ide se na to, da to postane i srednja škola.
Bivši ministar prosvjete razbacivao se pričom da Hrvatska mora učiniti sve, da onaj mali postotak akademski obrazovanih ljudi nadoknadi s nadolazećom generacijom.
Ne znam koliko je vas popušilo tu priču. Ja osobno nisam, kao ni mnoge druge nebulozne megalomanske priče i planove.
Jednostavno zato, što sam "njušila" da će ovaj skupi državni aparat jednom kolabirati. A kad se kolabira, onda se više ne može otrčati niti stotinu metara.
Prije parlamentarnih izbora 2007. krenuo je projekat - besplatni udžbenici za osnovce i polaznike prvih razreda srednje škole. Pa je 2008. krenuo projekat besplatnih udžbenika za osnovce i srednjoškolce, besplatni prijevoz, besplatni smještaj u domovina. Naravno, očekivali su nas - lokalni izbori.
Lokalni izbori prošli, premijer digao sidro, u paketu s ministrom prosvjete. Nova vlada se našla u problemima - preko noći.
Ma dajte, molim vas. U govnima smo već godinama. Samo, sad se više ne može sakrivati.
Dakle, zbogom besplatni udžbenici, prijevoz i smještaj. Bilo je kratko, ali slatko, tko je uspio uhvatiti.
Tko god ima imalo soli u glavi, znao je da ta blagodat nije duga vijeka. No, način na koji smo saznali je krajnje neodgovoran i bezobrazan.
Znali su oni koji su trebali znati, ali su - šutjeli.
Završila školska godina, podijelile se svjedodžbe. Nema popisa za nove knjige, zbunjeni nastavnici, zbunjeni profesori, zbunjeni vlasnici knjižara, a najzbunjeniji - roditelji. Najzbunjeniji, jer će na kraju morati platiti ono, što nisu planirali. A nitko im nije dao ni naslutiti...
Siromašni će dobiti besplatne udžbenike, a po kojem cenzusu će se odrediti tko pripada kategoriji siromašnih, ne zna se. Stranka "zna se" odjednom - ne zna. Ja bih im predložila da besplatne udžbenike dobiju oni koji primaju najveći iznos dječjeg doplatka. Sve podatke o primanjima imaju u mirovinskom...
U ovakovim trenucima, zahvaljujem sebi na "komociji" da imam samo jedno dijete. Nisam tako planirala, dogodilo se slučajno. I sada sam sretna zbog toga. Žalosno, ali istinito.
Ne treba biti prepametan da se shvati da je nemogućnost financiranja spomenutih "blagodati" trebala biti objavljenja na vrijeme. I moglo se nešto učiniti. Maturanti, koji su još u svibnju završili nastavu, mogli su svoje stare knjige ostaviti školama. Mogla su to učiniti i ostala djeca u osnovnim i srednjim školama. Mogli su se ponovno aktivirati antikvarijati poput našeg, gdje si knjige jednostavno mogao zamijeniti. Škole su mogle naručiti i nove knjige po veleprodajnim cijenama, pa da roditelji knjige barem plate po tim povoljnijim cijenama. Moglo se štošta.
Mogu samo zamisliti u kakvoj će se gabuli naći oni, koji imaju više od dvoje školaraca u obitelji.
Ovako, ostali smo - jadni, ljuti, nemoćni, bez popisa knjiga, sa zbunjenim trgovcima u knjižarama.
A najgore u svemu, najzbunjenija nam je - legitimno "izabrana" nova Vlada, koja kako se čini, nema ni volje, ni znanja, a bogme ni stručna kadra da nas izbavi iz sranja.
Što i ne čudi, obzirom da nas je do njega i dovela.
A to je tek početak. Jesen će biti vruća. Ili nam je prag tolerancije još uvijek visok...
Jučer me razbijesnila jedna rečenica ministra Šukera u "Otvorenom". U stvari, uvod u jedno visokoumno obrazlaganje ekonomske situacije, koje je započeo riječima - "JA i kolega Rohatinski..."
U tom uvodu, sve je nebulozno. Od stavljanja "ja" na prvo mjesto, do činjenice da se smatra guvernerovim kolegom...
Ima nešto što me uvijek raspoloži - legendarni Emir Hadžihafizbegović, papučar Ante. Jedina reklama koju mogu gledati svakodnevno...
I legendarni Mustafa Nadarević, kao Izet Fazlinović. Pamti li netko Mustafu kao komičara?
Budite mi dobro
&
komentiraj (42) * ispiši * #
07
utorak
srpanj
2009
SKLAD ČOVJEKA I PRIRODE...
Kina i Kinezi me oduvijek oduševljavaju...
Trenutno ujutro uz kavu gledam dokumentarce o toj najmnogoljudnijoj državi na svijetu...
U Kini je gotovo sve fascinantno velebno, prostrano i jednako fascinantno organizirano.
Ta osobina uglavnom krasi sve narode Dalekog istoka, ali Kinezi su ipak nešto posebno...
Narod koji ne zna za globalnu recesiju, narod koji njeguje i poštuje svoju tradiciju, svoju drevnu kulturu i medicinu.
Nisu vjerski fanatici, ali poštuju svoju vjeru. Poštuju sklad duha i tijela. Skromni, otporni i dosljedni svojoj povijesti - onoj slavnoj iz doba carskih dinastija i onoj novijoj, malo manje sjajnoj.
Sjetimo se lani Olimpijade, digoše je na razinu savršenstva, što vjerojatno više nitko, nikad neće ponoviti.
Da se vratim na dokumentarce.
Jučer su prikazivali ljude koji žive i rade uz polja riže. Rižina polja kao rižina polja, ali ova su - nešto posebno. I danas se sade i obrađuju na isti način kao prije nekoliko tisuća godina.
Gledajući stepenastu, poljoprivrednu umotvorinu, koja ne samo da je sjajno izvedena, nego predstavlja i vizualni doživljaj.
Iznad polja, obitelji žive u skromnim i urednim kućama, čiji pogled puca na svu tu ljepotu. Spoj prirode i ljudskih ruku.
U rano proljeće, prozore na kućama ostavljaju širom otvorene i čekaju na povratak lastavičjih parova. Riža se ne sadi, sve dok lastavice ne stignu.
Gnijezda se ne diraju i ne uništavaju. Mali meteorolozi su sigurni u svoj smještaj...
U blizini je rijeka u kojoj ribari love ribu u skladnom partnerstvu s kormoranima, kojima vežu vratove, da ne progutaju ribu. Interesantno, kormoran zna izbrojati svoj ulov i ako ne dobije zasluženu nagradu - nakon sedme ribe neće više zaroniti. Ribar poštuje njegovu asistenciju i dijeli svoj ulov s pticom.
Gledam ja kineski način poljoprivrede i ne da mi vrag mira. Uspoređujem je s našom. Uspoređujem njihov i naš mentalitet.
I postajem svjesna istine - kad imaš previše mogućnosti, previše prirodne blagodati - ne znaš je iskoristiti, niti cijeniti.
Naša polja zjape zarasla. Ako se ljudi uhvate posla, ulože trud i novac (dignu kredite), nisu sigurni da će im se isplatiti...
Neorganizirani smo, gdje god pogledaš. Imamo sve, a ne znamo što bi s time.
I ne mogu a da se ne upitam, nije li nam ova krizna situacija - svojevrsna kazna. Kazna za neodgovornost, sulude odabire, svojevremenu bahatost, toleranciju onoga što ne treba tolerirati i - šutnju...
Što se mene tiće, navlaka je danas stavljena na svoje mjesto.
Vrijeme nas pili u zdrav mozak. Baš malo prije, jedva sam stigla pozatvarati prozore...
Juniorka je ljuta kao pas. Ove godine - nema tečaja za neplivače, nema škole plivanja, nema plivanja.Trenerima nije plaćen ni prošlogodišnji honorar. Klub se izgleda raspao.
Najvjerniji klinci obilazili su bazen svaku večer još od početka srpnja.
Jučer se skupili na bazenu. Nije bilo ljudi. Plivali oni - onako - za svoju dušu.
Priča juniorka - tužno joj bilo, bliži se sedam sati, nema složenih pruga uz rub živice, nema daski za plivanje uz rub bazena, nema galame i smijeha. Nema klinaca neplivača koji stižu s malenim ruksacima u pratnji ponosnih roditelja, nema reda do skakaonice - ,gdje malo veći klinci skaču u bazen, učeći tehniku plivanja, nema onih starijih koji čekaju s naočalama i kapicama, ili trče posljedni tren i skidaju se u trku.
Nema porazbacanih ručnika, torbi, tenisica i japanki.
Nema onog ugođaja koji je juniorku i njezine vršnjake pratio punih devet godina.
A eto, kao i mnoge druge stvari kod nas...
Budite mi dobro
&
komentiraj (22) * ispiši * #
01
srijeda
srpanj
2009
DAN ŽALOSTI...
Ako ste mislili da ću pisati o Sanaderovoj ostavci - neću.
Toliko je postova na blogu i blogeru napisano o tome, da se neću upuštati u lamentaciju o mogućim razlozima. Jel' mačak stvarno mrtav ili je to samo vješt spin za naglo oživljavanje na drugoj funkciji...
Ono što je kod nas činjenica - mačak je mrtav. Naš mali mačak Goldy...
Prekjučer ga susjed našao uz rub ceste. Trknuo ga auto.
Stvarno nema sreće sa Zuzinim leglom. Preostali mališan je toliko dobro napredovao, da nije mogao bolje završiti. Nekoliko puta sam ga s ceste nosila u dvorište. Mama Zuzi redovito je preskakala ogradu, a on se provlačio za njom - ispod ograde. Slijedio mamu lovicu u zaraslu štreku...
A ona kojoj je guzica puna svega - baš je morala zalogaj tražiti tamo.
Pokopali smo Goldyja, oplakali ga s kišom (koja je taj dan stalno pljuštala), i već nas snašao novi problem...
Zuzine cike su natekle, jer ih nema tko vući...
Jutros je lovila malenog miška i šamarala ga po travnjaku.
A ja sam gledala, ispijajući kavu...
Oko kuće već tjedan dana šeću dva rasna mačka. Unezverena pogleda, šuljaju se i ne odustaju. A Zuzi šeta, kao da ih ne primjećuje i pravi se luda...
Eh da, umalo zaboravih - susjed u nedjelju pekao kruh ispod peke. Malo mu zagorio. Ja lakoma navalila - ispala mi navlaka, moj zubar na godišnjem. Najradije bih se u mišju rupu sakrila...
Život ide dalje...
Budite mi dobro
&
komentiraj (25) * ispiši * #
