DAN ŽALOSTI...

Ako ste mislili da ću pisati o Sanaderovoj ostavci - neću.
Toliko je postova na blogu i blogeru napisano o tome, da se neću upuštati u lamentaciju o mogućim razlozima. Jel' mačak stvarno mrtav ili je to samo vješt spin za naglo oživljavanje na drugoj funkciji...

Ono što je kod nas činjenica - mačak je mrtav. Naš mali mačak Goldy...
Prekjučer ga susjed našao uz rub ceste. Trknuo ga auto.
Stvarno nema sreće sa Zuzinim leglom. Preostali mališan je toliko dobro napredovao, da nije mogao bolje završiti. Nekoliko puta sam ga s ceste nosila u dvorište. Mama Zuzi redovito je preskakala ogradu, a on se provlačio za njom - ispod ograde. Slijedio mamu lovicu u zaraslu štreku...
A ona kojoj je guzica puna svega - baš je morala zalogaj tražiti tamo.

Pokopali smo Goldyja, oplakali ga s kišom (koja je taj dan stalno pljuštala), i već nas snašao novi problem...
Zuzine cike su natekle, jer ih nema tko vući...
Jutros je lovila malenog miška i šamarala ga po travnjaku.
A ja sam gledala, ispijajući kavu...

Oko kuće već tjedan dana šeću dva rasna mačka. Unezverena pogleda, šuljaju se i ne odustaju. A Zuzi šeta, kao da ih ne primjećuje i pravi se luda...

Eh da, umalo zaboravih - susjed u nedjelju pekao kruh ispod peke. Malo mu zagorio. Ja lakoma navalila - ispala mi navlaka, moj zubar na godišnjem. Najradije bih se u mišju rupu sakrila...

Život ide dalje...

Budite mi dobro

&