MIRNIJE VODE...

Pretpostavila sam da će predhodni post uzburkati vode i isprovocirati komentare svih vrsta, pozitivne i negativne...
Žao mi je da na naslovnicu nisu dospjeli moji postovi o mnogo bitnijim temama u životu. Ovako, naslovnica iznjedri komentatore, koji su me po prvi puta čitali i sud o mojoj osobi donosili na temelju legitimnog mišljenja o samo jednoj temi. Doduše o njoj sam po prvi puta pisala, smatram da je "biti ili ne biti" vjernik - intimna stvar svakog pojedinca, a ne stvar kojom se zvoni na sva zvona...
Isto tako, drago mi je da je većina onih koji me redovito čitaju, upoznavši me preko postova, shvatila poantu...

Kako mi je dužina komentara već prešla i sliku gecka u boxu lijevo, odlučih da je krajnje vrijeme napisati novi post

U našem malom mistu, pred desetak dana otvoren je BOK fest (Bjelovarski odjeci kazališta). Inicijator tog skromnog, ali svake godine sve bogatijeg kazališnog programa je naš sugrađanin - Goran Navojec.

Tih dana, svakodnevno ga se može vidjeti kako vijori po gradu - jednostavan, opušten, nemarno nabacane garderobe, s vječito nasmijanim licem.
Drago mi je da se konačno ustalio takav kazališni događaj i to baš u gradu koji je dao nekoliko ljudi vezanih za teatar, film i književnost - sestra i brat Tribuson, Željko Sabol, Mirko Sabolović, braća Navojec, Bogdan Dikllić, Boris Buzančić, Smiljka Bencet...

Drago mi je kad vidim da se konačno i Bjelovarsko kazalište pomalo budi iz višegodišnjeg sna i okuplja mlade gumce amatere, od kojih svake godine netko upiše akademiju. Lani je to učinila mlada Erna Rudnički, juniorkina kolegica s plivanja, a nadam se da će za koju godinu to uspjeti i blogeru - H@ckeru (iz box-a lijevo)...

Dakle, posljednje dane BOK festa, iskoristila sam pogledati predstavu "Kauboji", teatra EXIT iz Zagreba. To je malo, nezavisno kazalište koje je osnovao Matko Raguž, u kojem okuplja mlade talentirane glumce i ima na repertoaru suvremene i zanimljive predstave.
Seka i ja odmakosmo se malo od kuhače, djece, unuka, djedova i svega ostalog...

Tema - skupina karakterno posve različitih luzera, od kojih svatko ima svoju životnu priču, javlja se na audiciju za mjuzikl. Kroz pripremu, upoznajemo likove preko njihovih međusobnih odnosa. U drugom djelu konačno gledamo rezultat - sami mjuzikl.

Ali, nije tema predstave ono što me oduševilo. Ostala sam zatečena energijom koja pršti u svakom trenutku, iznenadnim obratima i neočekivanim reakcijama glavnih likova. Ulično-šatrovački riječnik, psovke koje ne zvuče nimalo vulgarno, neočekivane provale koje pak izazivaju provale smijeha u publici... Vidjela sam po prvi puta - kako odglumiti zmiju zvečarku, škorpiona i lešinara
Osim glumačkog umijeća, pokazali su nevjerojatan pjevački, plesački i svirački talenat. Odlični muški glasovi, svirka na svemu - od klavira, trube, gitara, harmonike, usne harmonike, udaraljki i češlja, do stepanja u kaubojskim čizmama...
Jedina glumica u predstavi pokazala je zavidno pjevačko umijeće, svojom izvedbom klasičnih country pjesama. Njezin "Tennessee Waltz", pomeo je mnoge izvedbe profesionalnih pjevačica...

Sve u svemu - tri sata humora, ritma i nevjerojatne ljubavi prema zanatu. Vjerujem da su ti mladi ljudi izuzetno sretni što su dobili priliku raditi posao koji vole i u kome beskrajno uživaju. Uz litre znoja, dakako

Stavljam ono što je dostupno na You tube-u...



I link, jer je kopiranje zabranjeno...

http://www.youtube.com/watch?v=swygFQQMrF4&feature=related

I za kraj jedna smiješna zgodica. Kako je seka zaboravila ključeve, a predstava završila skoro u ponoć, morala se provlačiti u kuću - kroz prozor od kupaonice . Noska ni topovi ne bi probudili, a zatarabao je sve živo Ja sam je gurala u zadnji kraj, za svaki slučaj .
Sreća da je prozor u prizemlju ...

Budite mi dobro

&