29
srijeda
travanj
2009
MIRNIJE VODE...
Pretpostavila sam da će predhodni post uzburkati vode i isprovocirati komentare svih vrsta, pozitivne i negativne...
Žao mi je da na naslovnicu nisu dospjeli moji postovi o mnogo bitnijim temama u životu. Ovako, naslovnica iznjedri komentatore, koji su me po prvi puta čitali i sud o mojoj osobi donosili na temelju legitimnog mišljenja o samo jednoj temi. Doduše o njoj sam po prvi puta pisala, smatram da je "biti ili ne biti" vjernik - intimna stvar svakog pojedinca, a ne stvar kojom se zvoni na sva zvona...
Isto tako, drago mi je da je većina onih koji me redovito čitaju, upoznavši me preko postova, shvatila poantu...
Kako mi je dužina komentara već prešla i sliku gecka u boxu lijevo, odlučih da je krajnje vrijeme napisati novi post 
U našem malom mistu, pred desetak dana otvoren je BOK fest (Bjelovarski odjeci kazališta). Inicijator tog skromnog, ali svake godine sve bogatijeg kazališnog programa je naš sugrađanin - Goran Navojec.
Tih dana, svakodnevno ga se može vidjeti kako vijori po gradu - jednostavan, opušten, nemarno nabacane garderobe, s vječito nasmijanim licem.
Drago mi je da se konačno ustalio takav kazališni događaj i to baš u gradu koji je dao nekoliko ljudi vezanih za teatar, film i književnost - sestra i brat Tribuson, Željko Sabol, Mirko Sabolović, braća Navojec, Bogdan Dikllić, Boris Buzančić, Smiljka Bencet...
Drago mi je kad vidim da se konačno i Bjelovarsko kazalište pomalo budi iz višegodišnjeg sna i okuplja mlade gumce amatere, od kojih svake godine netko upiše akademiju. Lani je to učinila mlada Erna Rudnički, juniorkina kolegica s plivanja, a nadam se da će za koju godinu to uspjeti i blogeru - H@ckeru (iz box-a lijevo)...
Dakle, posljednje dane BOK festa, iskoristila sam pogledati predstavu "Kauboji", teatra EXIT iz Zagreba. To je malo, nezavisno kazalište koje je osnovao Matko Raguž, u kojem okuplja mlade talentirane glumce i ima na repertoaru suvremene i zanimljive predstave.
Seka i ja odmakosmo se malo od kuhače, djece, unuka, djedova i svega ostalog...
Tema - skupina karakterno posve različitih luzera, od kojih svatko ima svoju životnu priču, javlja se na audiciju za mjuzikl. Kroz pripremu, upoznajemo likove preko njihovih međusobnih odnosa. U drugom djelu konačno gledamo rezultat - sami mjuzikl.
Ali, nije tema predstave ono što me oduševilo. Ostala sam zatečena energijom koja pršti u svakom trenutku, iznenadnim obratima i neočekivanim reakcijama glavnih likova. Ulično-šatrovački riječnik, psovke koje ne zvuče nimalo vulgarno, neočekivane provale koje pak izazivaju provale smijeha u publici... Vidjela sam po prvi puta - kako odglumiti zmiju zvečarku, škorpiona i lešinara 
Osim glumačkog umijeća, pokazali su nevjerojatan pjevački, plesački i svirački talenat. Odlični muški glasovi, svirka na svemu - od klavira, trube, gitara, harmonike, usne harmonike, udaraljki i češlja, do stepanja u kaubojskim čizmama...
Jedina glumica u predstavi pokazala je zavidno pjevačko umijeće, svojom izvedbom klasičnih country pjesama. Njezin "Tennessee Waltz", pomeo je mnoge izvedbe profesionalnih pjevačica...
Sve u svemu - tri sata humora, ritma i nevjerojatne ljubavi prema zanatu. Vjerujem da su ti mladi ljudi izuzetno sretni što su dobili priliku raditi posao koji vole i u kome beskrajno uživaju. Uz litre znoja, dakako
Stavljam ono što je dostupno na You tube-u...
I link, jer je kopiranje zabranjeno...
http://www.youtube.com/watch?v=swygFQQMrF4&feature=related
I za kraj jedna smiješna zgodica. Kako je seka zaboravila ključeve, a predstava završila skoro u ponoć, morala se provlačiti u kuću - kroz prozor od kupaonice 
. Noska ni topovi ne bi probudili, a zatarabao je sve živo 
Ja sam je gurala u zadnji kraj, za svaki slučaj 
.
Sreća da je prozor u prizemlju 
...
Budite mi dobro
& 
komentiraj (24) * ispiši * #
27
ponedjeljak
travanj
2009
SOLIDARNOST I VJERA NA DJELU...
Unatoč tome što sam okružena prelijepom prirodom, cvijećem i neiscrpnim pjevačkim repertoarom djeda Martina, nosećom Zuzinjom koja mi se stalno plete oko nogu, odlutam u mislima na stvarne probleme i real life...
Ima jedna stvar koja mi već izvjesno vrijeme bode oči.
Kao što vidimo u našoj državi nema se za ono što bi trebalo biti neupitno, za zadovoljavanje socijalnih potreba dijela naših građana, koji grcaju u s*anjima koja im je nesposobna vlast priredila svojom high-life politikom. Luksuzira se na sve strane, posve bespotrebno i bez pokrića.
HZZO se "pripomogao" naplatom novog harača zvanog "dopunsko osiguranje", koje plaćaju i oni koji koriste zdravstvene usluge, oni koji ih rijetko koriste i oni koji ih uopće ne koriste. A lovica će sigurno kapati svaki mjesec.
U cijeloj toj zavrzlami od mužnje, česti su slučajevi nedostatka dijagnostičkih aparata, skupih lijekova i terapije za skupinu kojima je prijeko potrebna, a nisu na listi. U tim slučajevima čini mi se da se igra na savjest, solidarnost i humanost građana. Koji najčešće i sami jedva krpaju kraj s krajem s osnovnim egzistencijalnim potrebama. Pa se otvaraju telefonski brojevi 060 i žicari se lova za pojedine slučajeve.
Da se razumijemo, nisam protiv solidarnosti na taj način, znam da je zdravlje najveće blago. I ja redovito pozivam te brojeve i to - tri puta, u ime svakog člana naše male obitelji. Tako će biti i u buduće.
Strašno je kad ti za bolesno dijete treba operacija, a nemaš sredstava da ju platiš. Srce me zazebe od pomisli, da bi mom djetetu ili članu obitelji ikad tako nešto, bilo nužno potrebno.
Ali, smeta me bahatost i bezobrazluk u državi, u kojoj se iz čistog luksuza obnavljaju vozni parkovi - Vlade, Sabora, županijski, općinski i stranački. A onda se za vrijednost milijun kuna, a i mnogo manju, lova žicari od malih ljudi.
I tu nije kraj. Na tim pozivima, nitko se ne odriče zarade iz solidarnosti, uredno se naplaćuje dobit telekomunikacijskih kuća i državni porez. A ne bih baš ni ruku u vatru dala, da i od preostale love netko usput ne "uštipne" malo...
A sada da se nadovežem mojim osobnim osvrtom na nešto, što naizgled nema veze s predhodnom temom. No, samo naizgled...
Velečasni Sudac je izdao knjigu i na njoj zaradio nekoliko milijuna kuna. Sad izdaje cd s duhovnim pjesmama. Godinama održava skupove duhovne obnove u Betaniji na koje se mora čekati red. I koji se plaćaju.
Nikad nisam mnogo pisala o vjeri i mislim da se o vjeri i nema što debatirati. Postoje - teisti i ateisti. Svatko od njih ima pravo na svoj stav i pripadnost.
Sama nisam vjernica, jer nisam odgojena u tom ozračju. Ali, u svojoj obitelji odgajana sam da cijenim samo poštenje i ljudskost i da su to osnovne zapovijedi. Odgojena sam da je obitelj ono od čega sve počinje i na čemu sve završava. Da je obitelj nešto što je prvo na listi prioriteta svakog čovjeka. Na vlastitom iskustvu sam naučila da pokvarenost i dvoličnost, licemjerje i proračunatost ne vodi k dobrom. Sve loše što činiš vraća se kad-tad, jednako kao i dobro. I to je ono što me vodi u odnosima prema obitelji i prema ljudima oko mene. Ako je to vjera, onda sam vjernica. Iako nisam krštena i mislim da zbog toga nisam manje vrijedna od onih koji jesu.
Upoznala sam nekoliko svećenika osobno. Ono što ne poričem tim ljudima je - obrazovanost i inteligencija. Ali, o ljudskoj strani i ljudskoj kvaliteti smatram da bi se dalo mnogo raspravljati. Neću argumentirati svoj stav, jer argumenata ima na sve strane, pa zaključite sami.
Smatram da bi svećenik trebao biti prvenstveno socijalno osjetljiva osoba koja ljudski i profesionalno obavlja svoje poslanje. Koje je sam izabrao, ili se osjetio pozvanim da ga obavlja.
Legitimno je da svatko, pa i svećenik, zarađuje na svojoj knjizi i izdanom cd-u. Legitimno je da naplaćuje seminare onima, koji im žele prisustvovati...
Ništa loše nema u tome, nitko nije zakinut. Pogotovo ako ljudi u njima pronađu novu dimenziju.
Ali, da li je moralno?
Moj osobni stav je - nije. U zemlji u kojoj je teško živjeti, a bit' će još i teže, mislim da je nemoralno zarađivati na tim stvarima, nemoralno je vozikati se u skupom automobilu, nositi cipele od krokodilske kože, nositi odijela s potpisom, obilaziti skupe restorane, hodati u pratnji tjelohranitelja (!!) i ljudima propovijedati da pronalaze utjehu u vjeri i duhovnosti, da budu skromni i pokorni...
To je za mene licemjerno do krajnosti. I uopće, licemjerna mi je sama ta medijska prisutnost i samopromocija.
I na kraju ove moje lamentacije, da ne kažete da sam zadrti ateista, spomenut' ću tri, u prvom redu velika čovjeka, a tek onda svećenika - pokojnog papu Ivana Pavla II, don Ivana Grubišića i pokojnog don Branka Sbutegu...Grubišić i Sbutega rijetko su prisutni u medijima. A obojica su zaslužili mnogo više. Sbutegu se ne spominje više ni na godišnjice smrti...
Način života i riječi ove trojice su na mene ostavile neizbrisiv, vječni dojam. To su osobe kojima se divim i za koje se može reći da imaju karizmu. Ljudsku i profesionalnu...Oni su za mene poslanici kakvi bi svećenici trebali biti. Da je barem pola svećenika kao oni, možda bih i ja osjetila potrebu da kročim u crkvu i u izvjesnim trenucima potražim utjehu...
Budite mi dobro
&
komentiraj (72) * ispiši * #
23
četvrtak
travanj
2009
VESELO, VESELO
Jučer, čim je granulo sunce nakon kiše, naš susjed-djed-Martin se raspjevao. Vrt mu zazelenio, zalila ga kiša, pa nema drugog posla. Sjeo pred kuću i pjeva od ranog jutra. Iako bijah u pola pripreme ručka, nisam odoljela...Zamolih ga da otpjeva - jednu za mene.
Nema da veseli djedica odbije...
Poslije me upita - jel' ću biti na televiziji?
Vidi se da nitko nije imun na eksponiranje. I djed Martin bi svojih petnaest minuta slave...
Nisu "za baciti" samo oni u četrdesetima i pedesetima, mlado srce kuca i u osamdesetima Sad dolazi doba maturanata, hiperaktivni djedica će se pomiješati sa osnovnoškolcima i srednjoškolcima i pjevati zajedno s njima. Očito je izabrao dobru profesiju, iza njega su generacije đaka, kojima je bio prva stepenica u obrazovanju.
Interesantno, svi ga prihvaćaju, bez imalo zadrške .
komentiraj (20) * ispiši * #
20
ponedjeljak
travanj
2009
GENERACIJO...
U predhodnih tjedan dana svi su se dotakli Susan Boyle i njenog nastupa na Britain's Talents-u.
Znate da pratim audicije tog tipa, jer volim glazbu, a usput se i dobro zabavljam na račun onih koji veze s pjevanjem nemaju.
Pa kako da se onda ne osvrnem na ženu koja pripada mojoj generaciji, za koju većina uglavnom misli da je "pregažena" i da nema što tražiti na takvim mjestima.
Njezin filmić s you tube-a, poslala mi je blogerica Rusalka, nekoliko dana prije nego je snimka preplavila sve medije. Odmah sam znala da ću čuti nešto zanimljivo. Pogotovo kad sam vidjela face mladih djevojaka iz publike prepune zgražanja i podsmjeha...
Mladost se ne može vratiti, ali se mogu dostojanstveno nositi godine i bore. I ne obazirati se na podsmjeh i potcjenjivanje okoline. Pogotovo ako se ima što pokazati, a to je Susan učinila.
Na žalost, zajedno sa Susan, pojaviše se i bolesni mozgovi, nudeći novac za sve i svašta. Ne daj se draga...
Neka joj je sa srećom i neka dobije komadić svog sna. Svojih Warholovskih petnaest minuta slave itekako je zaslužila, kad se prisjetimo - tko sve ih i za što, dobije...
Ako ima onih koji nisu poslušali...
Budite mi dobro
&
komentiraj (23) * ispiši * #
15
srijeda
travanj
2009
PROLJETNO LJENČARENJE
Prošao Uskrs, farbanje jaja, klopanje i ljenčarenje 
Na našem oldtimeru napukla vilica (nosač) zadnjeg desnog kotača 
. Sva sreća što je Pajo skužio na vrijeme, jer dobro bio se proveli da smo krenuli nekamo s autom. A namjeravali smo u ponedjeljak u Mađarsku u toplice. Nije čudo obzirom na rupčage na cestama...
U nekoliko sati pronašao je nosač, ali je morao čekati utorak da buraz otvori radionu. A onda - drž-nedaj 
. Za montažu nove vilice, trebalo je skinuti sve - kotač, amortizer, neki ogromni feder i sto čuda.
Bilo je malo %$#%&$*%&#& pri toj raboti, no sad je sve u redu
Dakle, kako nikamo nismo mogli, preostalo nam je da se sunčamo, prenajedamo i uživamo - u napokon toplom vremenu. To ima svoju dobru i svoju lošu stranu.
Dobra je to, što smo konačno ogrijali kosti, a loša je što smo se uvečer čohali od lagane alergije na sunce i kihali od peludi 
.
Predvečer smo prošetali kak taubeka dva, uživajući u prvom sladoledu ove sezone. Dotle juniorka vijori sa društvom, škola ni na kraj pameti ...
TV i komp smo stavili u zapećak
Oko nas su procvali voćnjaci i to preko noći, sve je prepuno mirisa i boja. Zuzinja naganja bubice po travi i sva je nekako hiperaktivna...
Ali ipak ne mogu odoljeti a da ne komentiram Katju Kušec u "pjevajućim zvijezdama" 
Ja sam tu zabavnu emisiju shvatila kao biranje najboljeg pjevača amatera. Ova žena se nekim čudom provlači iz emisije u emisiju, a po meni je trebala ispasti prva...
Neki kažu da zabavlja publiku , da je to razlog njezina opstanka...
S time se izgleda pomirio i njezin partner Đani Stipaničev, koji je odavno digao ruke i pretvorio njihove nastupe u sprdačinu
Toliko od mene, a sad idem raditi piroške. Nosko naručio
Budite mi dobro
&
komentiraj (24) * ispiši * #
11
subota
travanj
2009
SRETAN USKRS
Dragi moji, želim sretan i blagoslovljen Uskrs - vama, vašim obiteljima i vašim najdražima...
komentiraj (21) * ispiši * #
07
utorak
travanj
2009
MOZAK NA PAŠI
Vikend bijaše topao i sunčan, napokon
U subotu sam odvozila 20 km (sama, Paji još bridi tur)
Nedjeljno poslijepodne provedosmo u selu malom
Komp doktor nas hranio pizzom i kolačima, klinci su bedasali, a već poodrasli rotvajler Bumpi, samo što nam nije sjedio u krilu.
Miroljubivijeg rotvajlera nisam dosad vidjela
Juniorka se voli vratiti u selo malo, gdje je provela svoje predškolske i prve školske dane...
I polagano se spustila noć...
Sve lijepo brzo prođe...
Budite mi dobro
&
komentiraj (28) * ispiši * #
04
subota
travanj
2009
MO CUISHLE
"Borila se kad je dolazila na svijet, borila se kad ga je napuštala..."
Budite mi dobro
&
komentiraj (16) * ispiši * #
01
srijeda
travanj
2009
OD ŠOKA DO FAN-a
Blago meni kad imam svoju juniorku
Između ostalog i zato što preko nje pratim nove trendove u glazbi
Priznajem da bi živjela u totalnom neznanju .
Iako mi preglasna glazba ide ponekad na živce, moram priznati da ima dobar ukus. I ponekad čujem da pjeva uz glazbu, čak štoviše - jako dobro . No, prestane čim pokažem da je slušam
Uopće ne znam zašto, nije "srameća" po prirodi, nije iskompleksirana, nije povučena... Pokušavam je namoliti, ali - ništa ...
Dakle, jedna od juniorkinih omiljenih pjevačica je kuštrava Amy Winehouse. Kad sam prvi put vidjela tu curu, priznajem, bila sam malo šokirana. Pogotovo zbog njena raskalašena života...
Ali kad sam je čula 
, kupila me za sva vremena. Uostalom, kad slušamo glazbu i odabiremo svoje miljenike, ništa osim toga nije važno...
Nešto u njenom napuklom, ali raskošnom glasu, specifičnoj pojavi, odličnoj glazbenoj pratnji, podsjeća me na pedesete... I u svakoj nastupu osjeća se koliko ta djevojka voli pjevati...
I što je najstrašnije od svega - djeluje nekako krhko i nježno. I na žalost, mislim da će završiti kao mnogi prije nje, žrtve droge i alkohola...
Neću staviti spotove, niti dijelove koncerata, iako je i njena glazbena pratnja fenomenalna, stavljam nekoliko hitova, samo uz pratnju gitare...
"Rehab"
"You Know I'm No Good"
"Love is a Losing Game"
Budite mi dobro
&
komentiraj (23) * ispiši * #
