Jučer, čim je granulo sunce nakon kiše, naš susjed-djed-Martin se raspjevao. Vrt mu zazelenio, zalila ga kiša, pa nema drugog posla. Sjeo pred kuću i pjeva od ranog jutra. Iako bijah u pola pripreme ručka, nisam odoljela...Zamolih ga da otpjeva - jednu za mene.
Nema da veseli djedica odbije...
Poslije me upita - jel' ću biti na televiziji?
Vidi se da nitko nije imun na eksponiranje. I djed Martin bi svojih petnaest minuta slave...
Nisu "za baciti" samo oni u četrdesetima i pedesetima, mlado srce kuca i u osamdesetima Sad dolazi doba maturanata, hiperaktivni djedica će se pomiješati sa osnovnoškolcima i srednjoškolcima i pjevati zajedno s njima. Očito je izabrao dobru profesiju, iza njega su generacije đaka, kojima je bio prva stepenica u obrazovanju.
Interesantno, svi ga prihvaćaju, bez imalo zadrške .