19
srijeda
ožujak
2008
MAKE OVER
Stigla nam je zima
Voćke procvale stidljivo, a sad je stisla zimurina. No, bolje i sad nego u travnju...
Danas ću o jednoj temi koja je veoma aktualna. O njoj se priča, piše u časopisima, na net-u, gledamo serije, filmove i dokumentarce, vode se "za" i "protiv" rasprave... Plastična kirurgija.
Na TV-u je prije kratkog vremena prikazivana serija "Reži me". Nisam je redovito gledala, ne zbog teme, nego zbog toga što su mi se sami likovi - dva kirurga, činili poprilični psihičko-emotivni bolesnici. Ili - izvana gladac, iznutra jadac, kako to naš narod kaže.
Na Novoj TV, utorkom se daje američka serija "Make over", ili kako su naši slikovito preveli "Pod nož".
U sat vremena pratimo preobražaj ljudi, iz gusjenice u leptira.
Ne može se reći da rezultat nije spektakularan, jer stvarno se radi o osobama sa nedostacima u fizičkom izgledu, koji im stvaraju probleme.
Nedugo je bila prikazana top lista ljudi koji su sebi priuštili najviše operacija.
Gotovo svi su od sebe načinili neprirodne lutke, djeluju kao da se netko opako našalio s njihovim fizičkim izgledom.
Gledajući to, normalno da i sama razmišljam o toj temi. I vjerojatno svatko od nas ima svoje mišljenje.
Načelno, nisam protiv estetske kirurgije, ali jesam kad ona prijeđe u bolesnu ovisnost, što se očito nekima događa. U svakom slučaju, ne događa se onima koji skupljaju prazne plastične boce ili razmišljaju kako bi preživjeli mjesec.
Moja seka je sa 17 godina otišla na plastičnu operaciju nosa. Bila je maloljetna, ali strahovito je patila zbog toga, pa su naši roditelji morali dati pristanak za operaciju. Kako je to bilo prije više od četrdeset godina, nije bilo mnogo kirurga plastičara. Operirao ju je prof. dr Ivo Padovan. Trebala je ići na dvije operacije, jer je oko njenog nosa bilo poprilično "posla".
Dugačak, tanak, povijen i na kraju - velika kvrga.
Nosko je sjedio s njom čekajući prijem u bolnicu. Nedaleko od njih stajala je žena - s podljevima oko očiju, sa tamponiranim nosom. A naš Nosko je taktično izvalio - tako ćeš i ti izgledati
Seka je obavila samo jednu operaciju, na drugu, koja je trebala biti dotjerivanje do savršenstva, ne bi je više puškom odvukli. Operacija je obavljena pod lokalnom anestezijom, tako da je osjetila sva ona štemanja (doslovce) i teže radove.
Podljeve je nosila tri tjedna, bolove je imala još mjesecima. Jednom je u školi mahala olovkom i zakačila se po nosu. Od boli je skoro pala u nesvijest.
Ni danas nema cirkulaciju, nos joj je potpuno leden.
Moj "mali" nosić je ipak ispao malo bolji Nije da me nisu zezali, ali nije me to pretjerano smetalo. Napravila sam se luda na zafrkanciju, nisam pokazala da me smeta, pa su polagano odustali. Nekako sam odmalena bila svjesna da ako sama ne radim problem, neće ni drugi. A kasnije sam se počela zafrkavati na vlastiti račun (dobra taktika, a poslije moš' navalit na druge).
Kasnije, kad su estetske operacije postale poput posjeta zubaru, mogla sam si to priuštiti, bez problema. Recite sad da seruckam, ali ne bi išla pod nož, ni da meni plate
Imam dobar želudac, vidjela sam na svom prijašnjem radnom mjestu svašta, od otvorenih rana od gangrene, rana od dekubitusa, do poluraspadnutih tijela. Ali ništa nije ostavilo na mene veći utisak od estetskih operacija. Sam pogled na ono bjesomučno isisavanje sala, umetanje silikona u usta, pod bradu, u dojke, natezanje lica, štemanje nosa...
Tko voli - nek izvoli, ali hvala. Nitko me ne može uvjeriti da to ne predstavlja šok za organizam.
Ako osoba koja ima komplekse koji se zahvatom daju riješiti, postane sigurnija u sebe i poboljša kvalitetu života, to je OK. Kad se radi o opeklinama i ožiljcima, također.
No, koliko kvalitetno žive oni koji su na sebi prepravili gotovo sve, izgledaju kao voštane figure madame Tissot, o tome bi se dalo govoriti.
I znate što mislim, s estetskom kirurgijom je kao i s lovom. Mislimo da nam samo to treba da budemo sretni.
Koliko dugo možeš biti sretan, kad ne nalaziš ljepotu i zadovoljstvo u malim stvarima, kad ne znaš što je u životu primarno? Kad nemaš povjerenja sam u sebe.
E, tu ti neće pomoći ni operacija, ni jack pot na lutriji. Možda na kratko, ne zadugo. Jer, ako u sebi nosiš crvića nezadovoljstva, ponovo će on pomalo kopati. Valjda je to i razlog što neki postaju ovisnici o kirurgiji.
Nadm se da ću i od vas čuti mišljenja i stavove o ovoj temi.
Uživajte u zimskom ugođaju
&
komentiraj (23) * ispiši * #