BEZ NASLOVA

Da ne pomislite i ne kažete da vam je Fanika reality fan i da se ne uplašite da ću se utopiti u nemirnim vodama (Alkion), odlučih se napisati post o dvije potpuno različite teme. Doduše svaka od ovih tema ponaosob, trebala bi dobiti svoj vlastiti post, jer su posve različite. Ali, strpala sam ih zajedno, jer kad te muza uhvati pod svoje - piši, dok ne ispari.

Pijem jutros kavicu i gledam dokumentarac o putovanju po Nilu i poslije - putovanju po Švedskoj. Iako me ne iznenađuje način života u Skandinaviji, ipak me nekoliko stvari iznenadilo.
Čovjek uzgaja losove i na njihovom izmetu, koji se koristi za proizvodnju celuloze - zarađuje dvjestotinjak eurića dnevno. Zvuči nevjerojatno, ali je istina. I odmah uspoređujem s našom situacijom.
I pokušavam shvatiti, zašto nama ne uspijeva zaraditi s onim što možemo proizvesti, bez pola muke.
I dolazim do logičnog objašnjenja.
Kad dobiješ na dlanu nešto najljepše, najbolje, različitost na malom teritoriju - ne znaš što bi s time. Ne znaš se organizirati, ne znaš iskoristiti mogućnosti koje ti se pružaju same od sebe. I k tome još izabereš ekipu koja te vodi dobro utabanim putem - k vragu. Postaješ dio stada ovaca, čiji čoban te vodi tamo gdje i ne želiš, ali utopljen u gomili ideš poslušno.

Kuhajući ručak, slušam izravni prijenos suđenja u Haagu.
Za mene je sud u Haagu izgubio svaki smisao - sramotnom presudom Vukovarskoj trojki.
Tako da i od ovog suđenja ne očekujem objektivnost i pravdu.

Danas sam po prvi puta odgledala čitavu snimku Gotovinina obračanja kolegama zapovjednicima. Mnogo se o toj snimci govorilo, navodile se njegove riječi, kad je osvanula u javnosti.
Nikad nisam bila impresionirana, koliko danas i još uvijek sam pod tim dojmom.
Ono što je danas obrana navela u uvodnom govoru, za mene kao laika, kad i zanemarim vlastitu subjektivnost, posve je dovoljno da pobije optužnicu. protiv generala Gotovine.
Iako nikad nisam bila sklona euforičnoj idolatriji i divljenju, ima nekoliko stvari koji Gotovinu izdvajaju od ostalih.
Čovjek je koji iza sebe ima vojničko iskustvo prije dolaska u Hrvatsku. Bio je u vrhu, ali nikad na ulizičko-dodvorički način. Nema iza sebe skandaloznih nastupa, nije sudjelovao u pretvorbi i privatizaciji. Radio je ono što najbolje zna i umije i to je činio profesionalno.
S njegovim imenom se manipuliralo u političke svrhe bezbroj puta. Nema tko se nije pozivao na njega u kampanjama i političkim istupima.
Nije on jedini čijim se imenom manipuliralo, ali godine su prošle i ostali su se nekako istopili i nestali. A Gotovina je ostao. On i njegova karizma, odoljeli su političkim i javnim prepucavanjima, sveopćoj hajci i Carli del Ponte...
Samo hapšenje, dolazak u pritvor i tih nekoliko godina koliko je tamo, prošlo je i prolazi bez mnogo pompe. Niti jednom nije bio - narušena zdravlja, narušene psihe, na ništa se nije žalio, na ništa nema primjedbe. I posve sam sigurna da ima mogućnost braniti se sa slobode, da to ne bi ugrozio ni fotkanjima po skijalištima ni lovovima u društvu ministara.

Jeste li ikad povezivali fizionomiju, stav, držanje i ponašanje sa osobnošću?
Bezbroj puta sam se osvjedočila da se čovjek može pouzdati u te kategorije kod procjene ljudi.
I baš zato sam se odlučila progovoriti o ovoj temi, na ovaj način.
Generalskog čina dočepali se neki ljudi koji ga ničim nisu zaslužili, osim što su bili - u pravo vrijeme na pravom mjestu, s time ne mislim da su bili na prvoj crti, čak na ratištu uopće. Time se prostituirala - vlast, država, politika i vojna profesija, a i svi oni koji su dali svoj doprinos kao sudionici Domovinskog rata. Gotovina je po meni svojim stavom i ponašanjem - jedini zaslužio onaj naziv po naški, domaće - gospon čovjek. Jedini između silnih Koradea, Ćukova, Rojseva, Zagija i sličnih.

A Haag? Ostaje da čekamo. Možda konačno i doživimo jednu pravednu presudu.

Ostajte mi dobro i nadam se da ćete preživjeti još jedan remont blog.hr-a