PODIVLJALI SUNCOBRAN I NOVI BLOGERI

Svaki dan nosi neki novi biser...
Iza epiloga o curama, stigao je i glas razrednice. Nismo dobili poziv za roditeljski. Uostalom, što roditelji imaju s tim što se dogodilo, osim da slušaju priče svojih juniora kad se vrate iz škole i da idu na policiju ako ih pozovu. A roditeljski, čemu?
Raska im je uglavnom rekla da ju samo sramote, da joj je neugodno kad ulazi u zbornicu i sluša priču o svom razredu...
A ja se sjećam kad sam lani prije maturalca napomenula na posljednjim informacijama prije maturalca - da u razredu nekoliko cura stvara probleme i da to treba riješiti prije maturalca i prije osmog razreda. Ona je doduše postavila pitanje na satu razreda, a onda su cure koje su stvarale probleme, bile - najglasnije u pljuvanju - ovih drugih. Raska je digla ruke, pomela pod tepih.
I sad ima - sramotu i filmić. I opet se radi o curama koje su lani radile problem o kojem sam govorila.
Zmaja je nakon svega komentirala : a meni nije jasno - a što sam ja kriva? Brine dijete za sebe u cijeloj toj priči.
Bila je sva jadna i povrijeđena. I s pravom. Zašto bi to stalno prigovaranje slušala djeca koja se normalno ponašaju. I zašto se oglušivati kad traže da se neki problemi riješe.
Imam osjećaj da razrednica jedva čeka da ova godina proleti i da ih skine s dnevnog reda. Kao da će slijedeća generacija biti bolja i manje problematična. Jer ako se nastavi sa spremanjem pod tepih - nema sreće. Ja bih joj najradije - predložila da se više ne prima posla da bude - razrednik. Time će se riješiti problema, a slijedeće generacije - nezainteresirane razrednice. Najbolje rješenje.

Uh, dosta je bilo o tome...
Noćas je Zmaja zakurila. Nos začepljen, boli glava, kuka kao stara baka, drži se za leđa jutros. Došlo mi je da se nasmijem.
Kad je dobro, nitko hiperaktivniji, a kad je loše i nešto boli - nitko sparušeniji
Jučer je nosila bilježnice kolegici koja također kuri. Vraćajući se kući, kraj tržnice, neki lik je sklapao one velike suncobrane kraj kafića. I jedna od tih grdosija se prekrenula. I naravno, da se tu našla - Zmajina glava. U prolazu...

Došlo dijete kući, čelo crveno...
Pitam je - što je bilo?
A ona meni na to - ja sam valjda jedina budala u gradu koju po zimi, opali suncobran po glavi
Sjetih se - nisi jedina budala, tvoju mamu je u pola Metropole - ugrizao jedini konj, pa je preživjela ...
Eto, valjda nam je sudbina da doživimo situacije - statistički rijetke.
Kakva mama, takva kćer ili - jabuka ne pada daleko od stabla .

Uglavnom, čovjek se ispričao, na što mu je Zmaja rekla - da ne prihvaća ispriku. Dijete mi ima dara za - diplomatski način ophođenja. Iako je priznala, da bi ga najradije - ritnula nogom ...

Dakle danas više ne znaš što te čeka kad iziđeš na ulicu, hodaš normalno po nogostupu. Više ti nije rizik samo brzina na auto cesti, pretjecanje, alkohol, pljačke banaka, ilegalno oružje. Polagano rizik postaje i hodanje po nogostupu.

Danas je dobro, malo je čelo poplavilo, nadam se da se neće spustiti pod oko. Da ne bude priče - Zmaju s crnim pojasom napao - podivljali suncobran s reklamom Karlovačkog

Ajmo dalje...

Kako se zahuktava izborna kampanja - naši političari u doba kad bi trebali imati najmanje vremena (iz posve razumljivih razloga), ipak ga nalaze da podijele s nama svoje misli, pišući blog.
Nisu imali potrebu prije godinu, dvije, prije pola godine, prije mjesec dana, nego - baš sad
Bila sam na Kirinom blogu. Njegov i Ronjin dizajn je kao - naštancan u paru. Prvo - slika kao za osobnu (ili nadgrobni), pa lijevo u boksu - osobni podaci. Post kojim nam pokušava dokazati da čovjek ima smisla za šalu na vlastiti račun (kao da mi to ne znamo)
Čitala sam komentare na taj post. Bilo ih je preko 200. Interesantna je činjenica - da je većina pohvalnih komentara, komentara dobrodošlice, divljenja, podrške - pisana od neregistriranih na blogu. Pa mi je odmah pala na um jedna ideja - ako te ne hvale registrirani, neka se - hvališ sam, ili to netko radi za tebe. I moraš samo smišljati razne nickove

Ronjo je također otvorio svoj blog - dizajn kao u Kire, fotka za osobnu, pa sve ostalo. Samo još nije post napisao...Valjda će svoje misli podijeliti s nama prije kobne nedjelje, krajem studenog, pa si i napisati - komentare podrške i pohvale

Svaka čast Čačiću, on se pridružio novim blogerima s istom potrebom, no barem je onemogućio komentiranje anonimcima. Pa neka ga ošinu, barem znamo da si sam ne piše komentare

Ludilo ljudi moji, hoće i nas blogere navuči. Ne dajte se .
A vas i
vaša Fanika.

Za opuštanje poslije ovih bisera, malo dobre mjuze...

Ayo - "And it's supposed to be love"