NOSONJA...

Sigurno ste pomislili kako Fanika piše i stavlja fotke tuđih djedova, a svog Noska, samo tu i tamo spomene.
Posljednji Mangin komentar - gotovo me posramio ...
Pa eto, stavljam nekoliko Noskovih fotki - retrspektivno, izabrala sam od onih koje ja imam kod sebe, jer Nosko ljubomorno čuva svoje stare fotografije Morat ću jednom uzeti i skenirati, spremiti na CD...

Ja sam po starom, letim sim-tam ...

Pa krenimo redom:

Nosko sa Sekom u našem gradskom parku - pred pedesetak godina...



Blažen među ženama, ova crnka u bijeloj haljini je - njegova vlastita...



Moja mama i tata - krajem pedesetih...



Iz doba kad je pušio lulu, jer je morao ostaviti cigaretu, moja seka i starija nećaka. Ja sam u prvom planu, ova zalizana...




S Dašom iza leđa, prije petnaest godina...



Nosko voli papati, ništa ga se ne prima, pa onda nikako ne može shvatiti - kako si ljudi mogu dozvoliti da budu - predebeli (na koga vas to podsjeća?)...



Vinograd u kojem smo crnčili - Nosko držao svaku travku i trsek pod kontrolom - Faniki se od tada zgadila motika za cijeli život...



Sa Zmajom na podu, patkica je glavna...



Dva majstora - Nosko i Pajo - "A je to" - kad više nije imao svoj vinograd, sadio je kod nas, koristeći svaki komadić slobodnog zemljišta ...



Jedna nova, jutros snimljena, Nosko je podigao putovnicu, pa svratio na kavu. Sretan je kao malo dijete - sad može u bijeli svijet. Za početak - do Dežele. Za nju ga veže mnogo uspomena i dragih ljudi, iako stalno prigovara njihovj politici...





Usput ću ugurati moj novi pastel, nisam baš prezadovoljna, labud je trebao biti - lepršaviji, no što se može, bit' će bolje - drugi put...



Svima šaljem - i