STVARNO BIJESNA

Od jutra, pardon, od sinoć je krenulo...
Zmaja bila u utorak u Zagrebu na radnom izletu sa školom. Razrednica im zaprijetila, poučena prošlogodišnjim radnim izletom (kad su se cure nalile votkom, prošvercanom u bocama sokića), da na ovom izletu nema - alkohola, cigareta i seksa... Zmaja došla sva frapirana s tom prijetnjom. Kako mene više ništa ne može iznenaditi (ipak sam ja NNNI generacija), ja sam samo pitala - "a što je rekla za rock'n'roll?"
Zmaja blenula u mene (ta današnja generacija ima tolikih rupa u znanju), pa sam joj morala objašnjavati što sam time mislila.
I krenula djeca put metropole, od svih dana - baš taj dan našao padati snijeg. Prvo su bili u Cinestaru, gledali film "Oliver Twist". Mali provincijalci su taj dan morali rano ustati (u 6.00), pa su se prejedali u zagrijanom autobusu i što se drugo moglo očekivati - pozaspali su u udobnim sjedalima kina. Neki su čak i hrkali, a ostatak je tamanio kokice, a poslije su se njima i gađali (kad su napunili guzice). Mali Denis, taj dečko je inteligentni deran, razredni klaun - koji se pravi luđi nego što u stvari je, gledao je video-porniće na mobitelu...
Pa tehnički muzej. Ajde, tamo ih navodno vodio kustos-za*ebant, koji ih nije previše zamarao s pričom (skužio ih od prve), pa im je bilo zabavno. Od rudnika u muzeju, djeca napravila "kuću straha"...
Na kraju ih je vozač "utovarivao" u autobus - na pola prometnice, pa su preskakivali preko lokvi i pored jurećih automobila...
Na kraju "radnog" izleta - Mc Donalds... To je ono što su svi jedva čekali.
Zmaja kao općepoznata izjelica - naručila hrpu svega i kad je dobila cheesburger, veli - kad sam vidjela taj mali komadićak, najradije bih im ga u glavu bacila...
Kao šećer na kraju - došla s glavoboljom, mučninom i bolovima u želucu. Kako je meni fast food sa specijalitetima od mljevenog mesa - sinonim za salmonelu i trovanje želuca, bilo mi je odmah dosta.
No, stvar se smirila, nakon kamilice...
Jučer mi je jedina svijetla točka u danu bio - koncert nagrađenih učenika Glazbene škole. I na njemu kao najveća zvijezda naša - Luda Marta.
Kao što sam već nekoliko puta spomenula, Martina je godinu dana starija od Zmaje, ide u prvi matematičke gimnazije i inače ide sa Zmajom preko ljeta na plivače. Osim ostalih talenata, Marta izuzetno dobro pjeva - repertoar: Janis Joplin, Celine Dion, Whitney Houston, Mariah Carey... No odlučila je upisati glazbenu, u dvije godine završila - osnovnu glazbenu i sad ide prvu godinu srednje - solo pjevanje. U te tri godine, Marta napreduje naočigled. Prije dva tjedna je na regionalnom natjecanju učenika glazbenih škola, u jakoj konkurenciji osvojila - prvo mjesto, sa 98 bodova - od mogućih 100. Sad joj predstoji državno u Dubrovniku. Prošli tjedan je prošla u natjecanju Lion's Cluba i ide dalje u Rijeku...
I ja, ne budi lijena, ponijela kameru i snimala Martu, prvu točku na karticu, a drugu na DV kasetu.
Jer jedino s kartice mogu uploadati na you tube.
Marta odradila posao na visini, sa osmijehom na licu, odradila kolorature, dobila aplauz...
I ja sretna, brže kući da s vama podijelim radost trenutka, a ono neće i neće. Uploadanje traje - sat vremena (!!), stane na 97% i prekine se samo...
Ne moram vam ni reći da sam rušila sve svece. Još je k tome Zmaju navečer ponovno uhvatio želudac, pa smo kuhali čajek... Smirilo se tek nakon gutljaja komovice (!!), koji je maloj zagorki teško pao, ali kad se mora, mora se...
Sva pod stresom, legla sam i smirila se - gledajući film "Taxman" s fantastičnim Pantolianom, na OBN-u.
A onda ujutro, opet sve po starom - ponovno neuspjelo uploadanje, a onda totalni promašaj od dana.
Prvo šišanje (jedino s čim sam zadovoljna)...
Krenula sam kupiti boju za printer - i to crnu. U prvom dućanu - ima svih, osim crne (prošli put sam trebala sve osim crne, a oni samo crnu imali), idem dalje...Dođem pred Kvark, primim za kvaku, al ne'š ti, u nos me - ubode cjeduljka s nažvrljanim "vraćam se za 15 minuta". Sreća, blizu moj omiljeni dućan sa sportskim krpicama za bagatelu. Potrošim ja tu malo novaca i idem - nazat. Akademska četvrt moga trgovca još nije završila...Ajmo dalje...U slijedećem nema zamjenske boje, nego original...u slijedećem imaju zamjensku, ali skuplju od one originalne iz predhodnog...no nemaju crne.
Odatle sam išla ravno kući, dok mi se iz ušiju pušilo...usput sam na buvljaku na vrhu ulice kupila par stvarčica od mjedi...
Doma se smirila, popivši espresicu, a onda novo iznenađenje. Prije no što sam išla - stavila sam prati bijeli veš. Zalutala tamo i jedna Pajina crna frotirasta čarapa... sve postalo otužno sivo- plavo.
Na kraju došao red na muljanje ručka na brzinu - na naglo. Na naglo sam se i opekla na vruću tavu.
Kad sam već mislila da je gotovo - nazvao Nosonja da se dođe po njega kod nećakinje...pa ga Pajo dopeljao k meni. Pa sam slušala njegove monolog-komentare na zasjedanje Sabora, komentare na nadolazeću sudsku trakavicu sa Zagi-manom, komentare na tjeralicu za Kadijevićem i Amere, komentare na zubara koji ne zna svoj posao - pa mu sad klepeće donja zubna proteza, na neuljudne trgovce po dućanima... Normalno - slušni aparat je ostavio kod kuće...
I tako...to je (valjda) sve za danas...

Marta