MODA...

Žensko sam, a nikad se nisam dotakla priče o odjeći i cipelama, kozmetici, izgledu i ovisnosti, manjoj ili većoj - o modi.
Normalno je da sam odjeću i vanjski izgled drugačije doživljavala kao mlada djevojka, nego sad kao "polovnjača".
Nema te osobe (ženske), kojoj je svejedno kako izgleda i kako se oblači, različito je samo - da li to doživljavamo kao normalno ili smo time opsjednuti.
Nekad sam bila luda za cipelama i općenito obućom i to držeći se one da - torba, remen, cipela i rukavica mora biti - ako ne iste boje, onda bar nekako međusobno usklađena. Isto tako - ruž na usnama i lak na noktima.
Iz hrpe trenutno "in" odjeće i obuće, birala sam ono što mi pristaje figuri i ono u čemu se osjećam - ugodno. Normalno da su određene faze, kad sam robovala modi, ostavile traga na zdravlju (nošenje štikle i svilenih čarapa po cičoj zimi). Sa osamnaest godine, nosila sam pete od najmanje deset centimetara, elegantne suknje i haljine, od kojih sam većinu sama šivala. Kad sam otišla u Zagreb studirati, istog trena sam praktičnost predpostavila svemu ostalom. Odjednom sam "ugazila" u tople krznene čizme i futrane jakne. Doduše, dobila sam u nekoliko mjeseci petnaestak kilograma, što zbog stresa u novoj okolini, koji je uzrokovao apetit strašnih razmjera. Tako da većinu garderobe nisam ni mogla obući, a mojih 75 kg - teško da bi štikla mogla podnijeti. Nosila sam traperice i široke veste koje su mi pokrivale nabujale bokove i guzu.
To je za mene bila novost, jer sam oduvijek bila žgoljava. Trajalo je skoro dvije godine, a onda sam rekla - dosta, počela se intenzivno baviti sportom i vježbom. Nisam gladovala i držala dijetu, samo sam bila uporna i nisam popuštala. A rezultat je bio - da su kile stalno padale. Nakon dvije godine, bila sam na granici anoreksije, sa 52 kg. Nastao je novi problem - kako dobiti koju kilu.
No, srećom stanje se popravilo i došla sam k sebi. Uskoro sam počela raditi, pa je i to utjecalo na mene.
Moj modni stil postao je nešto opušteniji, iako sam voljela nositi klasične stvari.
Ono što posebno volim - naročito ljeti, nešto što je nosivo za sva vremena i sve prilike je - mornarski stil i mnogo bijele. Imam dva kostima od lanenog platna, kombinacije - suknja, hlače, bermude i duge hlače u tamnoplavoj i bijeloj varijanti. Pružaju bezbroj mogućnosti u kombinaciji sa majicama, bluzicama i košuljama. Ako želim sportski - obujem bijele platnene tenisice ili koledžice, nosim bijeli pleteni ceker, ako želim djelovati elegantnije - bijelu ili zagasiti zlatnu salonku ili sandale, s pripadajućom torbom.
Uz to volim i safari boje. Nekoliko hlača i suknji boje pijeska do maslinaste i boje zemlje, sakoe, haljine...balerinke istih boja, cipele od prirodne boje kože. Kombinacija koliko voliš...
Ponekad, naročito ljeti napravim iskorak u intenzivne boje...
Kako sam picajzla za urednost, tako i odjeća i obuća mora biti uredna i stoga mi traje godinama. Neke stvari nikad nisam oprala u perilici i zato su tako dugovječne.
Crno - ne volim, osim kad baš moram. Kompenziram s tamnoplavim ili tamnosmeđim.
Uza sve to - obožavam traperice i trenirke.
Kod kuće volim biti udobno i čisto obučena, ne volim hodati zaflekana i u razvučenim majicama, jer bi se tako - loše osjećala.
Šminka...nikad puder ni u kojem obliku, samo - olovka za oči, maskara povremeno, malo rumenila i blijedi ruž ili sjajilo. Ponekad malo više i intenzivnijih boja ljeti. Parfemi - diskretni i lagani, sviježi i nikad sladunjavi.
Lakove za nokte... obožavam i volim se igrati s njima. Mnogi misle da je za to potrebno mnogo vremena i truda, no meni nije, ja to obavim jednom do dva puta tjedno, ali redovito, pa kraće traje.
Frizura...nekad sam nosila dugu kosu, bila je valovita i gusta. Nosila sam one divne romantične frizure - pletenicu na stranu, pundže na sve mile načine, konjski rep...
A onda mi je jednog dana puknulo, pa sam ošišala kosu do ramena. Tada sam ustanovila da je to - ni vrit, ni mimo i ošišala se na - Jamie Lee Curtis,"Riba zvana Wanda" frizuru. Tako je ostalo do danas, s povremenim "čupavim" lookom.
Nakit... iako volim bižuteriju, čak je imam dosta baš u tim bojama zemlje, skoro nikad je ne nosim. Viseće naušnice - stavim i - skinem. Ne volim žuto zlato, samo bijelo, diskretno i neupadljivo uz obavezni - sat, za njima sam luda. Imam ih mnogo - skupljih, jeftinijih, manjih, većih... (znam na koga ste sad pomislili, zloće jedne)
Današnja moda... od hlača s golim pupkom do onih vještičjih cipela i čizama špičoka - katastrofa.
Minica...na mladoj curi je sve lijepo, jer je mladost sama po sebi lijepa, ali ona minica do guze, mora da je jako neudobna. Nikad nisam probala, no predpostavljam. I mislim da je mnogo intrigantnije ono što se nazire ispod odjeće, a ne ono što strši - u nos.
Plastična kirurgija...tko voli nek izvoli, hvala ja ne bih... Da bi imala što "popravljati", nije da ne bi, ali neka bude kako je majka priroda dala. I klempavo uho i veći nos i male cice, nikad mi to nije smetalo.
Šoping...tko ga ne voli, stvarno se bolje osjećaš nakon njega, no više volim kupovati za druge, nego za sebe. A ima i stvari koje se kupe, a nikad ne obuku...
I na kraju, mislim da je najženstvenija moda bila u - pedesetima...Doba Grace Kelly, Ave Gardner, Liz Taylor...znao si da je žena - žena. Vidjelo se sve i ništa...
Tema baš nije "muška", ali možda se iznenadim.
A da čujem sad vas - blogeri moji...

Dinah Washington - "Mad about the boy"