MALI "KOMADI"...

Bliži se 4. ožujka, Zmajin četrnaesti rođendan.
Ona je na svoj blog, stavila brojač koji odbrojava dane do tada. Svaki bedak ima svoje veselje. Već danima snuje kako će ga proslaviti. Nekako više nije "in" - slaviti kod kuće, sad se ide u pizzeriju na pizzu, pa kod "Zagorca" na kolače, pa eventualno u kino, pa malo šetnjice, pa razlaz... Što se mene tiće, još bolje, bar neće biti rusvaja po kući, pregaženih čipsa i štapića...Jednom je čak jedna od cura stala u pladanj sa princes krafnama, pa poslije još hodala po tepihu (!!)
No nije na taj datum samo Zmajin rođendan, igrom slučaja, na isti dan, prije dvije godine, Pajin bratić - Pajo (!!) - dobio je dvije kćeri, dvojajčane blizanke. Sreći nije bilo kraja, jer su uspjeli nakon bezbroj bezuspješnih pokušaja umjetne oplodnje. Normalno, kako to obično biva kod umjetne, poklon su dvojčeki... I to dva "komada", kako ih mi od milja zovemo.
Kad je šogorica 3. ožujka, odvezena u rodilište u Petrovu, Zmaja je navijala da ne rodi prije ponoći i želja joj se ispunila.
Komadi ove godine slave - drugi rođendan. Jedna je nalik na oca, a druga na - strica, tako da ponosna baka s očeve strane, ima priliku ponovno uživati u svoja dva sina - u ženskoj varijanti. Jadna mama je bila tu samo da "obavi" posao (šala naravno).
Ovog ljeta se moglo po prvi puta uživati u klinkama, jer su malo bolje prohodale, pa je s njima utoliko lakše. No, s druge strane, obje su hiperaktivne i stalno netko mora trčati za njima. A fala bogu tako su ih i navikli i sad tancaju oko njih i bespotrebno.
Blaženo je kad dođu u vikendicu, pa je cijela ledina - njihova. Onda zemlje i trave ima i u pelenama i u ustima. Brižni roditelji nisu pretjerano uzbuđeni kad se cure namaljaju po licu, kad žvaču lišće i travu...
Interesantno, nisu si slične ni izgledom ni karakterom, što se već sada vidi. Jedna je "vrijedna" i pomirljiva, manje zahtijeva, a druga traži više pažnje i ponašanjem je privlači. Tata Pajo ih predvečer provoza na sjedalici bicikla - na smjenu, jedan krug jednu, pa se onda vrati po drugu.
Mogla bih o njima još dugo, ali mislim da je dovoljno da steknete uvid u situaciju, u kojoj je urnebes oko male djece - udvostručen. Po onom što sam vidjela, nije lako mami i tati. A tek kad komadi narastu i krenu s krpicama i dečkima...
Prilažem nekoliko fotkica - situacije kad su obje ispale iz pješčanika. Jedna je plakala k'o ljuta godina, a druga ostala ležati na leđima i gledala oblake...