PREDPRAZNIČKI KAOS

Kao i sto puta dosad, isplanirala sam sve, stavila na papir i odlučila da neću pretjerivati i žuriti. Ali kao i sto puta dosad - ispalo je drugačije...Tjedan je dobro počeo, išlo je sve po planu, a onda me u srijedu piknuo onaj moj crv u guzici ...Jednostavno završim što sam planirala, pa vidim još nešto, amo-tamo i - stigne ponoć. A onda kad legnem - ne mogu zaspati. Čim upalim TV - zaspem k'o beba. Sreća da prije toga postavim vrijeme za automatsko gašenje. Otkako je zahladilo, ujutro mi se ne da ustati, pa se svaki dan dižem preko volje.
Zmaja je u svom filmu, Pajo u svom. Mala je ovaj tjedan još lovila ocjene, ali teško je nešto uloviti - posljednje dane. S obzirom da je ovo polugodište nisam vidjela da uči, nego samo piše zadaće - dobro je ispalo. Nekoliko četvorki i sve ostalo petice. Normalno da sam prigovarala, ali onako - reda radi. Ove godine je počela fizika i kemija, pa tu nisam ni očekivala više od četvorke. Pitam se samo kako bi tek bilo da se primi učenja. No dobro - obečala je zapeti za kraj, jer sedmi i osmi razred su važni za upis. Uz to, svaku večer ide na trening, gdje vježbaju forme za polaganje crnog pojasa - krajem siječnja.
Pajo mi jučer prehladio, igrali su drugo kolo, pa su išli na drugi kraj grada u dvoranu. Njegov "partner" se preračunao - ostali na pola puta bez goriva i onda trčali da ne zakasne. Igrali su s klincima iz Majina razreda. Izgubili su za dlaku. Klinci ih "napucali" zahvaljujući kondiciji, a "starci" su svoje bodove zaradili zahvaljujući iskustvu. U paru su opet dobili, ali parove je igrao trener od klinaca. Izgleda da im bolje idu parovi, nego pojedinačni mečevi. Čudo, s obzirom da dosad u paru nisu igrali. Ali Pajo mi se pohvalio da mu sve bolje ide. Počeo je sa svojim "neuhvativim" udarcima, što mu je nekad bila specijalnost. Više se ne ismijavamo iz njega, jer vidim da se sav posvetio igri. Sad su im najgori protivnici prošli. Da su počeli igrati barem dva mjeseca prije - bila bi to druga pjesma. Sinoć se onako oznojen i mokar, u tankoj jakni i bez kape na obrijanoj glavi, vraćao kući. Rezultat je kihanje i šmrcanje. On je klišejizirani primjerak muškog spola, koji čim malo prehladi - umire i dosađuje svima oko sebe. Tablete ni mrtav ne pije, hoda po kući - kiše i umire. Za poludit'.
Jučer sam prala prozore i to je nalikovalo - borbi s vjetrenjačama. Iznutra toplo - izvana hladno, ja brišem, a stakla se magle. Sama sebi ličila sam na Sizifa. Onda sam ostatak zbrljala na brzinu. Sva sreća da sam šoping obavila na početku tjedna. Ali svaki dan nešto neobavezno dovučem kući - onako - usput.
Sad sam dovršila francusku salatu i moj "bolesnik" se prišuljao po svoju - probnu porciju. Cijelu večer se motaju po kuhinji kao mačori, stalno nešto jedu i probavaju.
Sad su svako u svom krevetu i konačno imam malo mira da se javim vama blogerima da sam živa.
Noge ne osjećam, kao da nisu moje, na trenirki nosim sve moguće mirisne note kuhinje. Sad ću polako pod tuš, a sutra usporavam tempo. A onda - ljenčarim do utorka. Moji gosti se ne javljaju, što baš i nije u redu, pogotovo ako misle - banuti iznenada (lani su došli u 4 ujutro).
Dragi moji, htjela sam pisati o jednoj drugoj temi, ali malo je preteška za ove dane, pa sam odustala, a i nisam baš nešto koncentrirana.
Sve vas pozdravljam i šaljem vam virtualnu pusu - do čitanja...