13
srijeda
prosinac
2006
ZLO I NAOPAKO...
Dan mi je od samog početka krenuo naopako...
Ustala sam ljuta, a kad sam provirila kroz prozor - magla mi je dodatno pokvarila raspoloženje. Nabacala sam na sebe odjeću, popiškila se u flašicu i gladna i žedna krenula put bolnice. Imam fobiju od bolničkih WC-a, pa ih izbjegavam dok mogu. Tamo me dočekala gužva, tjelesni mirisi svih mogućih kombinacija - štale, alkohola, znoja, zadaha, čak sam na trenutak našnjofala i miris domaćeg špeka, no iako sam bila gladna, nije me baš dojmilo...
I tako - prelila ja flašicu u čašicu, brzo došla na red, sva sretna...ali - prerano sam se poveselila. Vampirka, kojoj sam dopala šaka - ustala također na lijevu nogu, odmah sam je skužila po frizuri i ubojitom pogledu. Stegla mi gumu oko nadlaktice, vene mi poskakale kao mornaru...Ubod nisam osjetila, ali ono poslije - osjećam još i sad. Naime, iskočio mi podljev veličine lješnjaka, ruka me boli kao sam vrag, a sad lagano poprima boju šljive.
Trebala sam svaki dan skuhati lončinu uvin (H) čaja, kako kaže ona mala na TV-u i problem bi bio riješen. Ali ja htjela provjeriti krvnu sliku, pa sad imam...Uzgred - krvna slika normalna...
A moja doktorica opće prakse preselila ordinaciju u privatnu kuću još ljetos, pa sam je jučer tražila po kvartu (što je najzanimljivije, to je moj kvart). Vozala sam se s Geckom okolo-naokolo i umjesto da gledam kuda vozim - zjakala sam po zlatnim pločama na kućama. Kad sam je napokon pronašla, pročitala sam da radi - poslijepodne. Pa sam išla još jedanput - navečer. Moja doktorica je jedna simpatična i jednostavna žena, dolazim k njoj jednom godišnje i onda se ne zna tko je pacijent, a tko doktor. Prvo ode do WC-a, pa mi se izjada sa problemima oko sinova, unuka, kako teško podnosi bjelovarsku vlažnu klimu (žena je došla iz Rijeke - pozdrav Gogoo), pa ja onda zaboravim zašto sam uopće došla. Onda mi poslušala pluća i ponovo se nije mogla načuditi da moja pušačka pluća ne - pište, sviraju, cvile i krkljaju (ne mole za pomoć)... Ne znam zašto, ali nekako imam potrebu da joj se svaki puta ispričavam što sam došla. Kad sam prije tri godine došla sva uspaničena zbog lupanja srca - poslala me na sve moguće pretrage srca, no kako je za svaku pretragu potreban upis i čekanje, rasteglo se to četiri mjeseca - nosila sam onaj holter EKG sa svim priključcima i priljepcima puna 24 sata (najteže je bilo kad sam išla piškit' - živa koma), pa sam onda zaboravila na ergometriju (za koju sam se upisala dva mjeseca prije), pa sam trčala do bolnice i popela se na kat, sve u roku pet minuta. Došla sam bez daha, pa sam morala pričekati da mi se sve funkcije vrate u normalu. Onda sam hodala po pokretnoj traci, čak mi je žena malo pojačala opterećenje i poslije joj nije bilo jasno kakove ja to smetnje imam (!!). Nalazi su mi bili idealni i onda sam doživjela podsmijeh od vlastita muža, koji mi je rekao da mi je i on mogao postaviti dijagnozu - tj. da mi ništa nije... Onda me uhvatilo u kralježnici, pa sam otišla na snimanje vratne, torakalne i lumbalne kralježnice, još sam slušala sestru na RTG odjelu kako komentira - "zašto je ova (moja doktorica) napisala uputnicu za kompletno snimanje?".
Dobro, tu se našla jedna mala spondiloza (konačno nešto), pa sam išla na vježbe...hi hi, kad sam počela raditi te vježbe na fizijatriji, skoro sam umrla od smijeha. U to vrijeme sam uvečer obavezno u dvorani napravila pedesetak trbušnjaka, sjedila u "špagi" po desetak minuta i stajala s nogom zakačenom u ljestvama u visini glave i s glavom na koljenu druge noge...a tu, na fizijatriji sam vrtila glavu lijevo-desno, dizala nogu na metar od poda i slične gluposti, kao na aerobiku za penzionerke. No bar sam iskoristila sve zdravstvene usluge nakon tolikih godina - sve ono što nikad nisam (osim operacije krajnika i poroda) i sve u svemu - obavila kompletnu generalku i sad mogu na novih 500.000 km.
Sad sam vam povjerila kompletnu anamnezu - ogolila sam svoje zdravstveno stanje u blogosferi.
I još nešto, za kraj - cijelo popodne smo bez plina, frajer u Elektrometalu mi je rekao (oko 13 h) da će uključiti plin iza - četiri, pa sad ne znam da li - iza četiri popodne ili iza četiri ujutro... Uglavnom, grijemo se na kalorifere i pećnicu. Obukli smo se kao medvjedi i tek sada vidim kakova je blagodat grijanja. Susjed mi upravo cijepa drva - čujem...
A sad idem večerati domaći špek, sir, vrhnje i češnjak, da se ugrijem, pa onda - pravac krpe. Laka vam noć i čitamo se.
Pajo sutra igra prve mečeve (!!) I to odmah - s braćom koja imaju stol doma i igraju svaku večer (!!!)
P.S. Plin je stigao odavno, samo nismo izvukli osigurač - tako smo mogli čekati do Nove godine, a baš sam se spremala nazvati i izvređati djelatnika na centrali (koja bi glupača ispala).
komentiraj (23) * ispiši * #