05

utorak

prosinac

2006

GODINE IDU...

Uvijek postanem svjesna kako godine prolaze - na svoj rođendan. Eto - danas je taj dan - uz to međunarodni dan volontera (kud me baš ta koincidencija zapala).
Danas sam napunila 44. Kad vidim tu brojku - smrznem se, jer se uopće tako matorom ne osjećam. Ali tako je. Mama me rodila mjesec dana ranije i zeznula me za cijelu godinu.
Jučer mi je Zmaja po onoj kiši išla kupovati poklon, došla sva mokra kao miš. Kupila mi je dolčevitu i trenirku - normalno, sad smo jednake visine i težine, pa je birala ono što i ona može nositi (!!), a muž mi kupio kolekciju L'oreal Revitalift protiv bora (!!). Vidi čovjek - vrag šalu bere, godine idu, pa da se djeluje na vrijeme.
Zmaja bila na natjecanju u Dugoj Resi u subotu - dogurala do finala i u finalu sredila stopalo i došla kući šepajući. Predala je borbu i donijela srebro. Ne boli je toliko noga, koliko - ego, no sve je to život.
Život ide dalje, tuga će još dugo ostati u meni...Bade više nema, ali ostala su dva prekrasna sina, dva unuka i spoznaja da je za sobom ostavio mlade ljude koji rade posao o kojem je on oduvijek maštao. To je dokazalo da su geni - ipak ono što prenosi naše sklonosti i interese.
Dragi moji blogeri, ove dane sam vas još više zavoljela i drago mi je da se okupljamo i jedni drugima dajemo podršku - u dobru i u zlu...
I još nešto - Ledena je dobro - imala je mali unfal - sama si je izbrisala blog - no ne da se ona (zar ste sumnjali?) i očekujemo njen - come back...

<< Arhiva >>