RODITELJSKI...

Ništa nova, ništa nova...
Vrat se otkočio, Jeremija došao k sebi i opet hiperaktivan. Jedino me ova zime hebe. A i muka mi je od predstojećih mjeseci i one silne robetine koju ću na sebe trpati svako jutro. U kući je toplo. no ne volim kad se previše grije, jer onda sam sva troma. Tako da balansiram između razuma i želje da navinem grijanje na 28 stupnjeva.
Ovaj vikend smo Zmaja i ja pisale lektiru. Otkako je krenula u peti razred, više nemam ništa s njenom školom, ponekad je treba ispitati prije testa, tu i tamo engleski, tu i tamo likovni koji je toliko zahtjevan da ona jadna jednostavno ne stigne. Lani smo npr. svi troje točkali točkicama - tušem cijeli list, pa sve oblike na crtežu ispunjavali tankim crtama. Užas...
Lektira, sama po sebi nije bila teška, ali pitanja su za književnog kritičara, a ne za trinaestogodišnjake. Npr. postaviti pet pitanja piscu i napisati hipotetske odgovore. Tu je jedan mali u razredu odmah odvalio biser:"kad ste umrli?"...No, sreća da volim Dobrišu Cesarića, pa smo nekako izašle na kraj s time...
A u ponedjeljak je bio roditeljski, prvi - ove školske godine (bilo je i vrijeme).
Sakupilo se nas dvadesetak roditelja. Pola roditelja je moja generacija, a s nekima sam išla i u razred.
Klinci na hamer papir napisali KODEKS ponašanja i dvoje od njih su nam prezentirali svaku točku, koju su odglasali (!!). A onda je došao red na nas, da mi postavimo pravila kao roditelji. Tu smo se cerekali k'o klinci, a posljednji red je - brbljao, pa smo ih stišavali.
A onda je tata jednog klinca (koji sa Zmajom inače ide na plivače, a i poznajemo se privatno), onaj - famozni ČIK, kojeg sam opisala u postu od srpnja - imao svoj uobičajeni "one man's show".
Valjali smo se od smijeha, jer tako je uvijek kad on preuzme riječ. Jeste da je malo opičen, ali sve u svemu, ima pravo. On bi na ulazu u školu stavio samo tri riječi - RED, RAD I DISCIPLINA! i šlus.
Što se toliko ima pisati pravila, kojih se ionako nitko ne drži. On je mišljenja da je dijete odraz roditeljskog odgoja i škola ga može samo dodatno usmjeravati, ali i ne preodgajati. Onda nam je održao predavanje, kako je nekad bilo kad je on išao u školu (štapom packe po rukama). A što se ocjena tiće - "ja sam svom malom rekao - stari, ne budeš učio, imaš lijepo vrećice od 50kg za istovarivanje, pa vuci, ili ćeš učiti tih - još desetak godina, pa poslije fino - kravatica, anjcug, taškica u rukama..." Naravno, da je sve to popratio hodanjem po razredu, živim gestikulacijama...Kad se uzme u obzir, da je Čiku 56 godina, da ima ponašanje kakvo ima i - frizuru i image Roda Stewarta, onda znate da je to stvarno pravi show.
Onda smo razglabali o maturalcu, na koji neće ići. A neće ići zato, jer su se na jednodnevnom, terenskom izletu u Metropolu, u svibnju, neke od cura - malo previše opustile i nacugale votke, koju su sipale u sokove. Ali će zato djeca ići na "terensku nastavu" , pohađati muzeje, spomenike kulture (čitaj dosadno)...Mogu si misliti kako će biti oduševljeni.
I tako, zaključili smo da moramo zajedno surađivati s razrednicom i da nas obavještava o svim biserima na vrijeme, pa ćemo ih zajedno rješavati. I dogovorili smo se da se nitko ne duri, ako njegov "biser" bude na tapeti.
Zmaja nije baš vesela što ne bude maturalca, ali pomirila se s "terenskom" i rekla - nema veze, glavno da se ide...
Donijeli smo pravila i djeca i mi - pa da vidimo što će ispasti od toga...
Pozdrav vam šaljem!