SUVENIRI

Viroza kako došla, tako prošla.
Sjedim ja tako danas poslijepodne i pijem pravu - tursku kavu. Kako u zadnje vrijeme stalno pijemo nesicu, cappucinno i irish-cream, zaželjela sam se mirisa kave.
I tako pijem i gledam Maja talk-show. Nekako mi ona ne ide baš, malo previše ukočena i zakopčana. No tema me privukla - autohtoni hrvatski suvenir...
U posljednjih nekoliko godina, svjesni smo ekspanzije turizma, bar nas tako uvjeravaju. A ako je suditi po gužvama u predsezoni, sezoni i sad u podsezoni, čekanjima na graničnim prijelazima, naplatnim kućicama, bit će da je tako.
Ćesto sam razmišljala što bih ponijela kao turista iz neke zemlje. Jedino sam sigurna da ne bih - proizvod "made in china" i školjku iz Indonezije. Kad sam i kupovala negdje vani, tražila sam nešto baš određeno iz tog kraja i to je uvijek bilo - prilično skupo.
Gosti emisije su, između ostalih, bili - predstavnica Hrvatske gospodarske komore i direktor "Zemlje tisuću otoka". Bilo je predstavljeno nekoliko izvornih suvenira i nekoliko me je zaista oduševilo.
Prvi je doduše, za jednokratnu upotrebu. To je torta "croatiana", koja sadrži - slavonsko brašno, maslinovo ulje, bademe, orahe, suhe smokve, prošek i med od kadulje. Liči na neugledan komad raspucale zemlje, ali meni je slina potekla na usta.
Drugi je suvenir upakiran u kartonsku kutiju boje zemlje, a sadrži - kamenu primorsku kućicu, zarolanu kartu i objašnjenje porijekla na dva jezika, bukaru od drveta koje mora odležati prilično dugo, medenjake i nekoliko oraha.
Treći je patentirani proizvod - razglednica CD-ROM, snažnog vizualnog i mirisnog efekta.
Sjećam se kad sam kao srednjoškolka bila na maturalcu u Dubrovniku. Prvo smo se taljigali do Zagreba u autobusu, pa na Pleso, pa u avion. Kad sam nakon nepunih pola sata, izašla iz aviona na pistu u Ćilipima, osjećala sam se doslovce - kao da sam pala s Marsa. Tome je predhodilo kruženje nad Dubrovnikom, koji se u morskom plavetnilu isticao svojom blještavom bjelinom. Onaj pozitivni šok, pamtim još i danas. Bogatstvo boja, plavetnila mora i neba, mirisi sredozemnog bilja, toplina sunca. Vjerojatno je taj dojam bio pojačan radi toga, što smo za kratko vrijeme došli iz sivog i hladnog Zagreba u sredozemnu klimu. Bila sam tamo još nekoliko puta, ali nikad nisam više osjetila tako snažnu razliku. Mogu si zamisliti kako se osjećaju Skandinavci, Britanci, Nijemci i Rusi kad "ateriraju" . Još im samo treba omogućiti da komadić toga ponesu na odlasku.
Poslije sam svratila na web stranicu "zemlje tisuću otoka". Tu su izloženi svi proizvodi. Cijena je prilično visoka, ali ako je suvenir uistinu kvalitetne izrade, od kvalitetnog materijala, adekvatno prezentiran i upakiran, neka i bude. No dakako, treba ponuditi i nešto za one s plitkijim džepom.
Slijedom svega toga, prisjetila sam se kako smo prije dvadesetak godina, muku mučili što da ponesemo na poklon našim inozemnim prijateljima. Teško je kupiti nešto smisleno ljudima koji sve imaju, a da bi to imalo svoju vrijednost. Srećom, tada nas je spasila - kućna radinost. Tata se tada posvetio buteljiranju vlastitog vina - graševine i frankovke, pekao domaču lozovaču, šljivovicu, breskovaču, travaricu (od sedam vrsti trava, koje je nabavljao iz Dalmacije), pa domaći vinjak, mama pekla slasne pekmeze, kuhala sokove od voća... S tim je vjerujte, bilo mnogo posla, ali danas se ponosim što sam tada stekla naviku pijenja (ne lokanja), kvalitetnog vina i znam razliku između vina i vina. Uz to smo spakirali nekoliko vrsta Sirelinih i Zdenkinih sireva i naši stranci - bili veseli k'o mala djeca. Dan danas pamte kako su ovdje uživali u maminim orehnjačama, makovnjačama, štrudlama, pitama od jabuka, sira i oraha. I danas, kad odlaze iz Hrvatske, obavezno nakupuju sireve, domaće kobasice i pršute...
I to je jednostavan recept, nisu ti turisti toliko zahtjevni. Bitno im je upakirati paket - našeg mora, planina, zasad netaknute prirode - s osmijehom i nenametljivom uslužnošću, stvoriti im uvjete da u tome uživaju i ne opaliti ih pritom cijenom preko svake mjere. A na odlasku im omogućiti da dio svega toga - ponesu sa sobom.
Kažu da u Španjolskoj 50.000 ljudi izravno živi od proizvodnje i prodaje suvenira... Podatak za razmišljanje.
Dragi moji, pozdravljam vas