BB-KUĆA - KAKO JE JA ZAMIŠLJAM...

Big Brother...
Nitko ga ne gleda, svi ga pljuju, to je najgluplja televizijska tvorevina...Dobro, donekle se slažem. Ne bi bilo loše da su ljudi koji tamo uđu, donekle individualci, donekle opičeni, donekle osebujni, donekle smiješni ili donekle blago poremećeni... Ovako, osjećam se jadno kad živim u zemlji u kojoj je ovih 14 ljudi bilo - najbolje što se dalo izvući od šest i nešto tisuća prijavljenih kandidata. Ili je to ono - na izboru za miss - najbolji komadi sjede u - publici.
No, gledajući BB (pomno sam pratila ovu živčanu s cigaretama, kak ih sve skupa lijepo je... u nezdrav mozak), pala mi na um jedna misao. Ispričala sam svom Paji, a on je uplovio u maštu, zajedno sa mnom i već smo se tako - dobro zabavili.
I tako zamislismo mi, kako bi bilo super da u kuću zatvore naše bivše susjede. Ne znam da li sam dosad spomenula, ali jedno vrijeme smo proživjeli (ili preživjeli), na selu, otkuda smo pobjegli prvom prilikom i ustanovili da nam je tamo bio dobar samo - friški zrak i pjev ptica u nedjeljno jutro.
No kako ja u svemu lošem, pronađem i nešto dobro, jer mi to olakšava dojam još goreg, tako sam se jednostavno zabavljala svojom okolinom. Teško je kad misliš da možeš nešto promijeniti, ali kad shvatiš da ne možeš - onda se trebaš zabaviti da ne poludiš. Nisam se tamo nikako mogla prilagoditi i znala sam da ću pobjeći prvom prilikom. No nisam umišljena, morala sam s ljudima kontaktirati koliko-toliko i u kratko da prenesem svoja iskustva... Možda ćete misliti da se ismijavam od jadnih ljudi, no vjerujte nisam išla "do kraja u opisu".
Kad sam doselila, svi su me onako gledali izdaleka, kao aliena. No, vrlo brzo su me "prihvatili", naročito kad su vidjeli da k meni mogu doći kao u dućan i dobiti sve što im treba. Pa na telefon, pa da ih povezeš do grada (u koji ideš svakodnevno)... No, ne mogu reći da se nisam ponekad nasmijala do suza.
Svi slični, a ujedno različiti. Fešte za koje nije trebao naročiti povod, samo nek se slavi dok se ima. A to ima - bilo je nekoliko sanduka pive. To je bio doživljaj - svi se sjate na hrpu, narondaju se, a onda počinje cirkus.
Lepa Brena, tako se sama nazvala (fizički se donekle dobro držala za svoje pedesete godine samo bi joj glavu trebalo pokriti), koja je po selu hodala u minici, s obaveznim fertunom preko. Zakopala muža i ničim zaslužna naslijedila mirovinu, jer ovaj jadnik nije dočekao ni drugi mjesec isplate. Imala mladog ljubavnika, malo starijeg od sina, kojem je jednom "posudila" - desetak čekova, a ovaj ih odmah - maksimalno unovčio. Poslije je još dobila batina od njega, da je jedva hodala.
Njena kćer, blago retardirana, koju ni s puškom na pranje ne bi natjer'o.
Šogorica Brenina - Štrumfeta (naziv dobila jer je patuljastog rasta), mala ženica dječjeg rasta i glasa, nje mi je bilo uistinu žao, jer je radila za sve njih zajedno.
Pa sin Brenin, koji je pronašao u susjednom vinogradu detonator od protutenkovske mine i išao po njemu lupati - kamenom. Sjećam se tako je ruknulo, da smo svi istrčali, mislili smo da je započeo rat (na mom otoku). Ostao bez tri prsta na ruci.
Pa jedna čudna familija, koja se kupala svakih pola godine i to svi u istoj vodi, ovisno o obiteljskoj hijerarhiji. Djed, baka, dva sina, kćer i unuk. A mali unuk nije znao govoriti, ali je zato slao sve u rodno mjesto, bez greške - i sve svoje - i sve tuđe.
Pa djed i baka, kod kojih sam jedno vrijeme uzimala domaće mlijeko (dok mi mudrijašica nije počela razvodnjavati). Djed kad se nacugao, letjele su kante i zdjele po dvorištu.
Pa veliki Grba (ogroman, dobra duša, ali malo retardiran). On je volio igrati nogomet, a kad su tu i tamo zaigrali, svi su bili prebijenih palaca i stopala. A nogomet je bio sve, samo ne nogomet.
Pa baka Draga, koja je živjela sa sinom i unukom u kućici od blata, struju su vukli preko kabla i jednom gotovo napravili vatromet. Pala je žica sa električnog voda, na žičanu ogradu - sjala se u mraku kao Božićni ukras. Ona kad je gledala meksičke sapunice, tako ih je osobno proživljavala, da je skakala sa stolice i prijetila se nožem i sjekirom - glavnim likovima.
Pa susjeda Copka - koja je jednom premlatila cijelu gornju obitelj s unukom, radi bunara, koji im je na nasreću bio - zajednički. I to kolcem za paradajz. Poslije je susjed nosio na sud, na glavnu raspravu - poderane hlače, gaće i košulju (mogu si misliti kak' je to zgledalo kad je to sve raširio u sudnici).
Pa djed Gljivar - od kojeg nisi mogao doći do gljive u šumi, kao da je ispod gljive čekao da naraste.
Pa Ankica, koja je živjela sa sinom, nakon što je sahranila muža - dobričinu, kojeg je povremeno znala i dobro - našamarati. A njezin sin je uvijek maštao o tome da dobije jack-pot na lotu. A njegove zamisli trošenja tog dobitka bilo su otprilike - otvaranje javne kuće s Ukrajinkama, sa bazenima, masažama, cajkama i pistom za slijetanje helikoptera - na krovu.
Pa dva brata blizanca, koje su zvali Gluvi i Mutavi. Obadvojica su bili opsjednuti seksom i nisu imali kriterija za odabir, bilo sve dobro - od male Štrunfete do bake Drage. Mama im je bila posebna priča (pitam se tko od njih nije bio posebna priča), kad se napila, raširila je ruke i glumila avion, trčala je iz prostorije u prostoriju.
Pa susjed Bosanac, koji se vozio na traktoru bez svjetala. Manevrirao s njime oko šume i tko god si je u šumi narušio drva, morao ih je brzo pospremiti, jer ih do jutra - više nije bilo. Nama je prvu zimu prodao pet metara drva koje je maznuo. A mi naivci, nije nam bilo sumnjivo, što su bila jeftina. On je bio vizualno najupečatljiviji lik, hodao je u jakni od umjetnog krzna, maskirnim hlačama i vojničkim čizmama bez žniranaca. Duga crna kosa, brada, takav čupav - ćesto je izazivao paniku kod ljudi koji ga nisu poznavali. Jednom je šuma bila puna policije. Netko je išao brati gljive (inače šuma blizu je nadaleko poznata po gljivama) i prijavio da je vidio - četnika u šumi.
Sad ćete misliti da u opisu svih tih likova - karikiram i pretjerujem. No, stvarno je tako bilo. Da nisam blizu tih ljudi živjela, nikad ne bih imala prilike nešto tako doživjeti i zbog toga mi nije žao.
I sad, kad ispada da su ovih 14 ljudi u BB-u - izabrani uzorak Hrvatske. A zamislite da u BB kuću zatvorite ove moje - bivše susjede. To sam si pokušala zamisliti. Znam da je neostvarivo, ali mislim da bi gledanost porasla za 500 %. Možda sam zločesta, ali Malnarovo društvo iz "Noćne more" je mačji kašalj, u usporedbi s njima.
No, da ne zaboravim, bilo je tu i normalnih ljudi, ovi su ipak bili u manjini. Danas kad se ponekad prisjetim, mogu reći da mi se nitko nije zamjerio, ali poneki put se pitam - što mi je to u životu trebalo? Pozdrav svima