GIBONNI...

E pa, narode moj, vidim da su me neki od vas "komentatora" skužili. Ovih nekoliko dana sam uživala čari domaće "brlje", ali, svemu lijepom dođe kraj, tako i mojem bestežinskom stanju. Susjeda napekla rakijice i naravno - prvu mene pozvala na degustaciju. I kako to već biva, štamplek po štamplek...Sa svakim štemplekom bivala mi je sve simpatičnija i otkrila sam da i nije tako loša, samo voli iskoristiti sve što joj dopadne šaka. Kad sam se dobro nalila, nas dvije se pobratimile i izljubile. Osim toga imam doživotno po balon rakije kod nje - po sezoni..
Ha, ha, jesam vas!!!!!
E sad nakon što sam se našalila na vlastiti račun, idemo dalje...
Sezona bazena prošla, ja se u petak okupala posljednji put ovog ljeta. Cure su divljale po bazenu, skakali su u odjeći, šlapama, s metlom...Poslije smo kartali belu na terasi dok nas nisu sterali. Normalno, sve sam snimila, čak i dobro, jer mi nije smetalo sunce, nego mi je ugodno sjao mjesec.
TV sam gledala ovih dana vrlo malo, ali dovoljno da su me dva priloga, različitih komercijalnih TV kuća, dovela u nedoumicu. Zašto? E to ću pokušati objasniti...
Jučer sam poslijepodne provezla Gecka preko Borika, gdje sam malo trčala (inače to je dio grada u kojem neki trče radi sebe, a neki radi toga da ih drugi vide i pri tome navuku sportsku odjeću s markom). Kako ja trčim radi sebe (vrlo rijetko u Boriku, nekoliko puta godišnje samo), trčala sam po spomen-groblju, koji od prvog dijela odvaja samo živica i tamo uglavnom trče oni, koji trče radi sebe i koji se žele u miru razgibavati. I odjednom se skupiše oblaci, zacrnilo se nebo...
I kako na Gecku nemam svijetla, čak ni mačje oko odozada, ja trk poprijeko kući. A to poprijeko je pored sportske dvorane. Kako nisam željela rizikovati da se vozim po kolniku, ja - po pješačkoj stazi. I pogodila sam, ko s prstom - nekud...
Rijeke ljudi su se slijevale prema meni (no, ne baš prema meni, nego prema dvorani). Parkiralište prepuno automobila, autobusa... I meni odjednom sine - Gibonnijev koncert!!!
Da nisam bila mokra od znoja i da se nebo nije zacrnilo, parkirala bi se i slušala Gibu - mukte (vidi se da sam od bratimljenja s južnom susjedom nešto dobro pokupila). No produžila sam kući.
Putem sam razmišljala o prilogu, koji sam dan prije gledala, na Nova TV, o Gibonnijevom koncertu u Pulskoj areni.
Naime, Nova TV je popljuvala Gibu - da im nije želio dati kratak intervju nakon koncerta. I ne samo to, već da se nije obazirao na fanove koji su ga došli slušati. Ušao je u autobus i nije čak ni mahnuo iz njega, nego ga je kamera snimila smrknutog, u profilu, kao da mu oni vani, ništa ne predstavljaju.
I danas slijedi nastavak iste teme, no na drugoj komercijalnoj TV - RTL-u. I da ne povjerujete očima i ušima... RTL-ova kamera, nakon ISTOG koncerta u Pulskoj Areni - dobila Gibonnijev široki osmijeh i kratku, ali srdačnu izjavu. Isto tako, prema snimci njihove kamere, Gibonni je mahao iz autobusa i slao poljupce svojim fanovima...
E dragi moji, meni tu baš nije ništa jasno. RTL nije mogao namjestiti Gibi osmijeh, ako ga nije bilo, niti dobiti izjavu, ako je medijima nije davao. I sad ti budi pametan. Dvije različite "istine" iz kuta dva medija.
Tu se radi o, u biti posve (bar za većinu ljudi) - nebitnoj stvari, ali nisam mogla a da se ne zapitam, da li su takove "različite istine" i u vrlo bitnim stvarima koje se tiću svih nas - i inače - praksa naših pisanih i svih drugih medija. Jer, ako je tako (a vrlo vjerojatno, jest), onda smo luđi mi koji ih gledamo i slušamo, još na naš račun zarađuju lovu.
E moj narode...
A što se tiće Gibonnija, nisam njegov veliki fan, no on spada u sam vrh naše - kvalitetne estrade, pa ga volim slušati (mukte - izvana), ali nije zaslužio - nije...
Toliko od mene - uh, kako sam razvukla temu, bože sačuvaj...