u ime paradoksa i blasfemije života
ponedjeljak, 30.06.2008.
još jedna pretpostavka morbidne sreće
U suštini postoji istina,okrećem slovo i oblikujem poganu riječ da ugasim svjetlo u sebi,neka prevlada ugodna tmina.Upoznat ću samoga sebe i onu demonsku ličnost koju sam uzgajao u vrtu podsvijesti,iznad obzorja istine,duboko u tmini,leži mrtvac i nestaje.Zaželio sam nestati i probuditi se u šumi,zaigrati veselo kao dijete bezbrižno,zasvirati frulu sa bogom panom i popiti vino iz kaleža vječnosti.Ukrasti vragu volju i nestati u sjeni,skriti se iza stijene i nestati.Gori svjetlo,prokleto svjetlo i pakao inferiorne požude u meni,sve je dijabolično i moje misli su put prema ničemu ka nečemu..Prokleta svijest i moj prvi udisaj ovoga smrada,prokleta volja i nagon za mrcvarenjem života,udiši.živi,zašto,zbog čega.......Moj svijet je depresija,moj svijet je tmina,hladna zima a pun sam svjetla.Gadi mi se ovaj vaš svijet koji je stvoren i navučen kao plahta preko očiju da zavara ličinku prije pretvorbe u leptira.Ovaj svijet je užas i znam da može biti cvijet radosti,al su bića koja žive u njemu okrutna u svojoj zabludi i iskvarenosti,svojoj lažnoj izkemijanoj sreći.nadam se da nikada nećete spoznati vlastitu glupost i da će ovaj svijet zauvijek degradiran ostati.Bez obzira što se veličate kvalitetama koje uopće ne posjedujete,niti će te ikada ih posjedovati,i dalje ostajete ono što i jeste.....crvi.
Kraj posljednjeg poglavlja ludila,zbogom okrutni svijete
Ostavljam te kao protuhu iza laži....
subota, 28.06.2008.
vratimo se u nevinost
četvrtak, 26.06.2008.
Mislim da znam,al ne znam ništa
Imam taj prokleti osjećaj koji ne želi izaći u riječi,ne želi se transformirati u rečenici i to me ubija....ukradi moj osjećaj i osjeti tu kugu gladi.Proklete riječi i prokleti čovjek,koji ne može osjetiti tudje misli,ukradi moje misli i reci da me razumiješ,udji u mene i podijelimo osjećaje....glupa slova,ništa ne znače.
utorak, 24.06.2008.
san
O da,sanjao sam taj san, gdje krezuba baba crvenih očiju upire prstom u mene i prkosno pokazuje svoja užasna usta.Smije se mojoj mladosti i svršava zbog životne prolaznosti,zna da me čeka starost i smrt.Konji trče unatrag a šuma se savija pod pritiskom vjetra,pucaju stabla kao stare istrošene kosti.Nebo se otvara a velika usta pljuju ogromnu kišu na žutu zemlju,raste zemlja,stanovnici plaču.Sa vrha planine vještice lete na svojim metlima a kapci prozora jezivo lupaju pripremajući bića na dolazeći kaos.Negdje u daljini čuje se zvono i tiho dolazi u tišinu,razara prazninu bukom.Vukovi zavijaju u najcrnjoj noći,svojom pjesmom samo pridonose harmoniji užasa,jeza leti olujnim vjetrom.Neki vrač izgovara nerazumne riječi,u transu plešu oko njega sjene demona i stvaraju sliku pakla pred mojim očima.Snjeguljica me zove,ugodan glas dopire do mene,letim na krilima vjetra do izvora.Sotona i Bog i sestra Lilit me zovu u svoje odaje da razmišljamo o nestaloj mudrosti.Bacam kamen u mutnu rijeku pokušavajući skupiti snagu da poletim preko sna.Gledam riječi kako šetaju na mjesečini obavijeni aurorom misli.Miš bježi od mačke u svoju rupu,daleku sigurnost doma...budim se i nestajem u vrtlogu ludila..života.
subota, 21.06.2008.
Ti si sav moj bol
nedjelja, 15.06.2008.
Pokušavam povezati misli i stvoriti nešto razumljivo,al ne ide,ostaje samo ovo
Tama prezire svjetlo,bog plače a vrag se smije suzi koja pada na dno jebene jame.Leti ptico u demonske ralje,otvori srce za poludjelog gnoma u pećini sudbine,neka goblini plaču zbog depresije čuvara svjetla...svjetlonoša,lucifer u kovčegu arapa iz nekronomikona,sumeranski bogovi i jeza u početku stvaranja gnostičke istine nekog zaludjelog svećenika morbidne prakse.Jebi i budi jeben od samoga sebe,jebena ličinko razuma,tražiš spokoj,mrtva dušo,umri i crkni gade...Otvori ranu otrova,puknuta vena i krv baca na svjetlo tupim očajom za nestankom iz boli,patnje svemira.Gdje je bog,gdje je vrag,gdje si nestao prelijepi luciferu i gdje je nestala tvoja topla riječ....Nosi križ na ramenu i prepoznatljivu crvenu boju na ratištu,da te ubijem metkom koji je namijenjen tebi,negdje je zapisano da ćeš ponovo krvariti za mene,jebeni gade.Trula laž u truloj duši leti u bezdan ništavila,tako postojano i teško disanje smrada ljudi koji idu naprijed sa osmijehom na licu dok ubijaju svjetlo u drugima,nevažno al istinito,jebeni egzorcizam čovjeka koji ne vjeruje...
utorak, 10.06.2008.
Previše brutalno,death metal
ponedjeljak, 09.06.2008.
laž
Veličanstvo gluposti iznad veličanstva čežnje i ispod veličanstva požude,crvi gmižu ispod stopa usuda,crvi sudbine,crvi laži,crvi nadanja,crvi bijednog života.Iznad groba niječe glupost i plače djevica a u naručju drži umrlo dijete koje propada od boli nametnutog života.Obučena u vjenčanu haljinu sa crnim velom preko porculanskog lica ,oplakuje dušu jedinu za nju stvorenu,sada leži u tami i nestaje daleko,još živi u sjećanju al i ta sjećanja polako blijede i nestaju sa njim.Nema više volje za novom dušom,za novim početkom,za novom nadom,sve je tako nestvarno,jučer je znala što je to sreća,a sada ne pamti vrijeme kada je bila sretna,sve je nestalo u vrtlogu sudbine....sve je nestalo u laži.Tako nestvarno.Crne ptice lete iznad sumornog groblja,svojom vriskom probijaju crnu noć i odzvanjaju u njezinim ušima dolazeći do dubine patnje i stvaraju stazu prema drvetu usuda,prema drvetu odluke,drvo smrti.Pred nju bacaju pitanje,veliku viziju budućnosti,veliku odluku,život ili smrt,sve je isto,sve je jednako.......
srijeda, 04.06.2008.
Tajni svijet magike Damir P.Darmi
Oko 1780.god. C.F.Volney je na svojim lutanjima bespućima Srednjeg Istoka stigao u Hamsu nedaleko od grada Palmyre gdje je među ruševinama hramova u tišini noći,pod mjesečinom,imao sljedeći uvid i viziju: "Tada se međutim pojavila jedna prilika obučena u bijeli veo,nedaleko grobnica.Bio sam neodlučan da li da pobjegnem,ali se prikaza meni obratila riječima: "Koliko dugo će čovjek dosađivati nebesima svojim nepravednim tužbalicama?Koliko dugo će optuživati Sudbinu za svoje nesreće?Hoće li konačno otvoriti svoje oči za svjetlost,i svoje srce za glas istine i razuma?Ova istina je posvuda prisutna kao blistavi sjaj,a on je ne vidi.Glas savjesti viče u njegove uši,a on ga ne čuje.Nepravedni čovjek!Kada bi za trenutak mogli suspregnuti obmanu koja fascinira vaša čula,kada bi vaše srce bilo sposobno za shvaćanje govora argumenata!Prekopajte te ruševine!Čitajte pouke koje vam one mogu dati,i vaši sveti hramovi,štovane grobnice,zidovi nekada slavni,svjedoci dvadeset raznih doba pojavljuju se kao uzorci same prirode u njezinom poslanstvu.Dođite na sudište zdravog razbora,u razboritosti nosite svjedočanstva protiv nepravednih optužbi i deklamacija lažne mudrosti ili licemjerne pobožnosti,te ispunite svoju svrhu pod nebesima i na zemlji"
ponedjeljak, 02.06.2008.
Stvorio sam demona u sebi,veliki entitet ljubavi prema heroinu i laži.Već pet dugih godina stvaram lice demona i hranim ga čarobnim prahom,on raste i jača dok se ja gubim i nestajem.Želim i ne želim odustati od njega,ne želim da me napusti ta toplina i nepojmljiva ljubav,osjećaji ekstaze,osjećaji savršenstva i veličanstvenosti,osjećaj boga.Volim kada on upravlja mojim životom,kada gubim kontrolu i prepuštam njemu vodstvo,jer on je tako savršen bez i jedne mane,on je vječiti sjaj i volja,ta prokleta volja,snaga i moć.Kako odustati od tog prelijepog demona kada mi je on sve,ne volim kada je gladan i kada vječito traži prah ,a ja nisam u stanju da stvorim volju za dalje.Da,on mi daje volju,veliku prejebenu volju za još jednim udisajem otrova smrti,on je sve ono što bih ja trebao biti,ja mu se prepuštam i dajem mu svoj život,neka ga nosi dovraga......
