O da,sanjao sam taj san, gdje krezuba baba crvenih očiju upire prstom u mene i prkosno pokazuje svoja užasna usta.Smije se mojoj mladosti i svršava zbog životne prolaznosti,zna da me čeka starost i smrt.Konji trče unatrag a šuma se savija pod pritiskom vjetra,pucaju stabla kao stare istrošene kosti.Nebo se otvara a velika usta pljuju ogromnu kišu na žutu zemlju,raste zemlja,stanovnici plaču.Sa vrha planine vještice lete na svojim metlima a kapci prozora jezivo lupaju pripremajući bića na dolazeći kaos.Negdje u daljini čuje se zvono i tiho dolazi u tišinu,razara prazninu bukom.Vukovi zavijaju u najcrnjoj noći,svojom pjesmom samo pridonose harmoniji užasa,jeza leti olujnim vjetrom.Neki vrač izgovara nerazumne riječi,u transu plešu oko njega sjene demona i stvaraju sliku pakla pred mojim očima.Snjeguljica me zove,ugodan glas dopire do mene,letim na krilima vjetra do izvora.Sotona i Bog i sestra Lilit me zovu u svoje odaje da razmišljamo o nestaloj mudrosti.Bacam kamen u mutnu rijeku pokušavajući skupiti snagu da poletim preko sna.Gledam riječi kako šetaju na mjesečini obavijeni aurorom misli.Miš bježi od mačke u svoju rupu,daleku sigurnost doma...budim se i nestajem u vrtlogu ludila..života.
Post je objavljen 24.06.2008. u 06:53 sati.