Veličanstvo gluposti iznad veličanstva čežnje i ispod veličanstva požude,crvi gmižu ispod stopa usuda,crvi sudbine,crvi laži,crvi nadanja,crvi bijednog života.Iznad groba niječe glupost i plače djevica a u naručju drži umrlo dijete koje propada od boli nametnutog života.Obučena u vjenčanu haljinu sa crnim velom preko porculanskog lica ,oplakuje dušu jedinu za nju stvorenu,sada leži u tami i nestaje daleko,još živi u sjećanju al i ta sjećanja polako blijede i nestaju sa njim.Nema više volje za novom dušom,za novim početkom,za novom nadom,sve je tako nestvarno,jučer je znala što je to sreća,a sada ne pamti vrijeme kada je bila sretna,sve je nestalo u vrtlogu sudbine....sve je nestalo u laži.Tako nestvarno.Crne ptice lete iznad sumornog groblja,svojom vriskom probijaju crnu noć i odzvanjaju u njezinim ušima dolazeći do dubine patnje i stvaraju stazu prema drvetu usuda,prema drvetu odluke,drvo smrti.Pred nju bacaju pitanje,veliku viziju budućnosti,veliku odluku,život ili smrt,sve je isto,sve je jednako.......
Post je objavljen 09.06.2008. u 19:34 sati.