u ime paradoksa i blasfemije života
subota, 31.05.2008.
?
Letim i nestajem,odlazim daleko odavde u crno bespuće nepojmljivog svemira.Tražim boga,moja misija je nemoguća,moja ideja je beskorisna a volja leti prema božjoj tvari i traži energiju i zrno,put i stazu prema bogu,prema nestvarnom početku riječi...Putujem i nestajem,odlazim odavde i tražim stazu prema bogu sa velikim upitnikom na čelu na tjemenu sumnje,puna košnica pitanja želim odgovore.Crna tama svemira i žarko svjetlo daleki zvijezda i sav taj bezdan i ništavilo,tražim boga,tražim adonaia i gospoda i ništicu univerzuma,tražim spokoj i nulu početka.Otvori stazu punu trnja za mene gospode,moje noge neka krvare pod pritiskom boli,želim te pronaći,želim spoznati istinu i početak znanja o ničemu prema nečemu što nije stvarno,nerazumljivo,neopisivo,superiorno i daleko....Pokaži svoje lice,pokaži svoje biće unutar crne nestvarnosti,iluzije,budi moj vodič prema nirvani,prema velikoj svjetlosnoj ekstazi odgovora,pokaži se,molim te..pokaži svoje lice,želim te vidjeti,želim osjetiti tvoju moć,želim nestati u tome osjećaju..tako nestvarno.....
srijeda, 21.05.2008.
nula
Živ sam i stojim,dišem i gledam...a osjećam se kao da letim.
nedjelja, 18.05.2008.
qwerty
Rekla je da nije sa ove planete?Rekla je da voli stavit prst u nos i cerit se prolaznicima dijaboličnim osmijehom plazeći jezik staroj babi na semaforu,ponekad je znala i češkati se po guzi dok je primala hostiju u crkvi.Bila je opičena i svima draga.svi su je voljeli a ona nije voljela nikoga,sve je podjebavala,čak je jednoj klinki izbila par zubi jer je ova prkosno odbila da podijeli sa njom sladoled na štapiću.Poslije toga je završila na odjelu psihijatrije jebavajući mamu lijepim sekama u plavim mantilima,ili su to bili bijeli,ma svejedno.Nakon toga zaručila je se sa nekim debilom tek tako da ga ostavi na dan vjenčanja,zato jer može.Živo joj se jebe za sve.Pila je rakiju,šmrkala dop i lizala lizalicu tip top,hodala je malo u stranu poskakivajući na jednoj nozi,šarmirala je kretene na sve strane i ostavljala ih kao stare iskorištene krpe,okrutno i planirajući samo da naudi nekome,uživala je u tome....
četvrtak, 15.05.2008.
Još jedna lijepa pjesmica od amorphisa
My kantele
Truly they lie, they talk utter nonsense
Who say that music reckon that the kantele
Was fashioned by God
Out of a great pike's shoulders
From a water-dog's hooked bones:
It was made from grief
It's belly out of hard days
Its sound board from endless woes
Its strings gathered from torments
And it pegs from other ills
Truly they lie, they talk utter nonsense
So it will not play, will not rejoice at all
Music will not play to please
Give off the right sort of joy
For it was fashioned from cares
Mouldered from sorrow
utorak, 13.05.2008.
anathema forgotten hopes
Hey you.. rotting in your alcoholic shell
Banging on the walls of your intoxicated mind
Do you ever wonder why you were left alone
As your heart grew colder and finally turned to stone
Did I punish you for dreaming?
Did I break your heart and leave you crying?
Do you ever dream of escaping?
Don't you ever dream of escaping...
Pathetic oblivion
Forgotten hopes buried in your soul's lonely grave
Pathetic oblivion
Remember how you were before you locked your heart away
Did I punish you for dreaming?
Did I break your heart and leave you crying?
Do you ever dream of escaping?
Don't you ever dream of escaping...
ponedjeljak, 12.05.2008.
Mrtva jabuka puna gladnih crva
Gledam mrtvu jabuku i crve koji se bore za svoj dio jabuke,a ne shvaćaju da je ta jabuka već odavno mrtva i da više ne postoji niti jedan dio nje koji nije iskorišten do kraja.Al oni to ne shvaćaju.I dalje pokušavaju iskoristiti sav sok jabuke za svoje poremećene ciljeve i izopačene snove pune lažnih ideala njihove ionako upitne sreće.Postavljaju nevidljive granice na svojim izbljedjelim papirima ograničavajući vlastitu svijest na najnižu razinu percepciranja toga lažnog svijeta.I ne shvaćaju da je jabuka samo jedan mali dio velikog stabla,ne shvaćajući svoju pogrešku,oni i dalje srljaju u propast,ne ostavljajući niti trunka istine u svojoj okrutnoj požudi da budu bogovi u vlastitom svijetu beznačaja.Stavljaju etikete na vlastite emocije pritom pokušavaju da se prikažu različitim od drugih crva,ne shvaćajući da su isti kao i svi drugi crvi,nesretni u svijetu laži iskrivljenih vrijednosti i razmišljanja.
petak, 02.05.2008.
Nepovezane misli,kaotično sranje ludosti
Osjećam tjeskobu u sebi kao nešto neizrecivo,nepojmljivo.jeza,groza i gnoza uma pulsira do boli nepodnošljivo.Srce umorno kuca a niz lice se kotrlja kapljica krvave suze i taj očaj,nadanje da će sutra biti bolje,užasni otrovi licemjernosti.Kuca u tami,jeza prolazi kroz uho ulazeći u svaku šupljinu praznog bića,otkucaji smrti.Otkucaj trome depresije i ništavila,hrani demone gladne osjećaja,tih suptilnih,profanih osjećaja.Laž se ponovno javlja u očima koje vječito gledaju u prazninu,oči koje nikada ne spavaju,oči mizerije i konstantnog jada.Plači za mene boginjo sodomije,pusti krvave suze u rijeku radosti,otvori maternicu za novu slugu i rodi me u snu.Opet se lažem,krijem vlastitu nemoć i patnju od drugih,na licu osmijeh i pun vedrine i radosti šaljem pozitivu drugima,osjećaj topline.A ispod maske ledeno lice i hladni vjetrovi koji zavijaju u praznoj kući,hramu laži,vrisak odzvanja od oštre hridi i stalno se vraća na svoje izvorište,na početak ludila i tako u vječnost,jeka i užas.
