Gledam mrtvu jabuku i crve koji se bore za svoj dio jabuke,a ne shvaćaju da je ta jabuka već odavno mrtva i da više ne postoji niti jedan dio nje koji nije iskorišten do kraja.Al oni to ne shvaćaju.I dalje pokušavaju iskoristiti sav sok jabuke za svoje poremećene ciljeve i izopačene snove pune lažnih ideala njihove ionako upitne sreće.Postavljaju nevidljive granice na svojim izbljedjelim papirima ograničavajući vlastitu svijest na najnižu razinu percepciranja toga lažnog svijeta.I ne shvaćaju da je jabuka samo jedan mali dio velikog stabla,ne shvaćajući svoju pogrešku,oni i dalje srljaju u propast,ne ostavljajući niti trunka istine u svojoj okrutnoj požudi da budu bogovi u vlastitom svijetu beznačaja.Stavljaju etikete na vlastite emocije pritom pokušavaju da se prikažu različitim od drugih crva,ne shvaćajući da su isti kao i svi drugi crvi,nesretni u svijetu laži iskrivljenih vrijednosti i razmišljanja.
Post je objavljen 12.05.2008. u 18:24 sati.