u ime paradoksa i blasfemije života
srijeda, 16.04.2008.
Ključ za odaju ludosti
Pljuje na nesreću i na život i u bezdan stavlja svoju suhu ruku smrti da bi uzeo ružu iz ruke mrtve ljepotice.Poput porculana raspada se u stotinu komada njegova mizerija,njegova bol i ljepota crnih očiju.Piju krv na ostavljenoj lešini utrnutog beskraja očaja,teče rijeka krvi sa njegovih usana a riječi dižu oštricu na prijestolje morbidnog razuma.Neka teče riječ sa tvojih usana i napij se rijeke krvi rečenica,kamen odzvanja i gubi svoj prvotni sjaj dok jedan odsjaj gubi snagu u božjoj gluposti bezvrijednog ništavnog svemira.Jedinstvo i beskraj,tupilo i logika glupe tvari u tvojoj misiji,tražiš riječi a neide dalje tvoja misao,gubi se i nestaje u vrtlogu laži.Sa zemlje prema nebu,sa strane istine i u srcu laži,tvoja zmija neka se smije vlastitom odrazu i neka se savija pod vatrom ludila.Paklene moći riječi i paklene tvorevine čovjekove svijesti,stupaju u ništici ka ludilu i ka svijetu laži,potoku blasfemije transa i dualnosti nekog ludog arapa u tisucu i jednoj noci bez sna.Kada i kako i zašto,pitanja sumnje bez odgovora,postavljaš novi kamen temeljac na ranu starog ruševnog grada u noći,u tmurnoj i teškoj noći smrti.depresivni mjesec svojoj svjetlosti podmuklo šalje nadu u srce mistika i daje snagu za još jedan kraj,za još jedan početak kraja.Sve neka prodje i neka drvo vrišti na pticu vječnosti dok vlastita djeca kopaju pijesak rukama tražeći zakopano bogatstvo božije laži.Zakopana ruka andjela,zakopana bol početka pakla radosti,pakla vječnosti i pakla odlučnosti.Kako je došlo do ovoga pakla.
petak, 11.04.2008.
Ljubav
Pljuni mi u oči i zabij mi nož duboko u moju trulu dušu,napravi mi omču oko vrata i smij se.Prokleta lažljivice.Otvori mi srce oštricom svoga noža i uzmi ovaj zadnji komad duše,jer znam da ga želiš za sebe.Ponizi me pred svima i grohotom se nasmij na bijedni pokušaj moje bezuspješne ljubavi koju želim ukrasti od tebe.I ponovno tu užarenu oštricu zarij mi duboko u srce,jer samo tako mogu da te osjetim u sebi.Neka sa otvorene rane poteče rijeka krvi i tvoji poljupci neka zavaraju otrov u krvi.Stavi prst oholosti na moju ranu i pokušaj zaustaviti slike sjećanja koje izlaze iz mene.Bludniči nad mojim riječima i iskvari svaku pravilnost u kaos i neka bude po tvome.
subota, 05.04.2008.
Gledam svoj odraz kako se lomi na površini jezera,u mračnoj tišini u pjevu noći,kada sve prestaje i ostaje samo tišina da tapka u mraku neka slova koja se isprepliću u nizu,i padaju duboko.Otvaram oštricu noža i natapam je krvlju zlotvora u sebi,okrećem glavu da ne vidim ubojicu kako se kesi svojim odvratnim osmijehom i samodopadno se dokazuje u priči o ludilu.Neka lete misli sada,nije važno koje slovo će obzdaniti tu nesreću i početak kraja,nije važno koja će rečenica vrisnuti na prst riječi i reći prestani,nijemo i šutljivo reći prestani.Ma neka sve ide do vraga,neka se sve skupi u jedan vrtlog i nestane daleko u tami,neka sve nestane i neka božja riječ prijedje preko mrtvog tijela koje pljuje bezbožno na život,na sreću,na sve što je površno a tako ugodno u srcu.Neka sve prestane i neka sve prodje,neka ludilo živi vječno u drvetu života dok crni gavrani lete u mraku i krešte na budalu koja upire prstom u njih govoreći;pogledaj glupu pticu kako leti.Pogledaj tu predivnu crnu pticu kako svojim pjevom tjera uboge idiote da ih osudjuju,ne shvačajući harmoniju toga pjeva i što ono znači u noći.Pusti još jedan vrisak neka poteče krv sa izvora vječnosti,neka poteče rijeka mudrosti sa ništice i početka početka,neka ponosno piju plavu tekućinu odabrani od boga i neka umiru sa plavetnilom na usnama.Neka andjeli otjeraju svoj strah duboko u čovjeka i neka demoni hrane taj strah do vremena kada će biti podjela hrane duhovima.
utorak, 01.04.2008.
jebeš naslov
Razapni me na križ i pljuni mi u oči,neka krv otrova teče kroz vene usuda i pokori se riječi gospodnjoj,smij se iza ledja glupanu.Svjetlo dolazi i prolazi kroz procijep isusove rane u truloj istini o uskrsloj ptici vječnosti,u laži se pojavljuje istina zvijeri i pronicivo ukazuje na zadatak koji dolazi u ruci boga.Pusti sve riječi neka nižu besmisao postojanja u njegovoj glupoj knjizi početka i kraja,okreni unazad i unatrag.Otpili krila andjelu i smij se njegovoj patnji,spusti ga na dno i gazi ga nogama,otvori staru bol neka se hrani patnjom posrnulog andjela,pusti krv i pusti suzu za njega,neka trune u svojoj slijepoj sreći.Otvori usta širom i reci,neka vrisak teče uvalom morbidne radosti,neka pucaju stakla istine pod tim prodornim zvukom nesreće,neka sve nestane pod tvojom snagom.Zamisli da ne postojiš i da nisi nikada niti postojao,i ponovno vrisni na svjetlo što dolazi u snovima.Vrisni na ljepotu i poremećaj lažne radosti koje dolaze na krilima bijele golubice,sa trnom u njezinim očima ti vrisni na radost koja ti dolazi,sve je to laž.Pokori se samome sebi,gledaj na sebe kao na božanstvo koje ti nikada neće okrenuti ledja,moli se vlastitom odrazu u ogledalu i pljuni na svu glupost koju dobivaš u ovome nestvarnom životu laži,bijeda i mizerija na svakome umornome koraku.
