Razapni me na križ i pljuni mi u oči,neka krv otrova teče kroz vene usuda i pokori se riječi gospodnjoj,smij se iza ledja glupanu.Svjetlo dolazi i prolazi kroz procijep isusove rane u truloj istini o uskrsloj ptici vječnosti,u laži se pojavljuje istina zvijeri i pronicivo ukazuje na zadatak koji dolazi u ruci boga.Pusti sve riječi neka nižu besmisao postojanja u njegovoj glupoj knjizi početka i kraja,okreni unazad i unatrag.Otpili krila andjelu i smij se njegovoj patnji,spusti ga na dno i gazi ga nogama,otvori staru bol neka se hrani patnjom posrnulog andjela,pusti krv i pusti suzu za njega,neka trune u svojoj slijepoj sreći.Otvori usta širom i reci,neka vrisak teče uvalom morbidne radosti,neka pucaju stakla istine pod tim prodornim zvukom nesreće,neka sve nestane pod tvojom snagom.Zamisli da ne postojiš i da nisi nikada niti postojao,i ponovno vrisni na svjetlo što dolazi u snovima.Vrisni na ljepotu i poremećaj lažne radosti koje dolaze na krilima bijele golubice,sa trnom u njezinim očima ti vrisni na radost koja ti dolazi,sve je to laž.Pokori se samome sebi,gledaj na sebe kao na božanstvo koje ti nikada neće okrenuti ledja,moli se vlastitom odrazu u ogledalu i pljuni na svu glupost koju dobivaš u ovome nestvarnom životu laži,bijeda i mizerija na svakome umornome koraku.
Post je objavljen 01.04.2008. u 06:24 sati.