Gledam svoj odraz kako se lomi na površini jezera,u mračnoj tišini u pjevu noći,kada sve prestaje i ostaje samo tišina da tapka u mraku neka slova koja se isprepliću u nizu,i padaju duboko.Otvaram oštricu noža i natapam je krvlju zlotvora u sebi,okrećem glavu da ne vidim ubojicu kako se kesi svojim odvratnim osmijehom i samodopadno se dokazuje u priči o ludilu.Neka lete misli sada,nije važno koje slovo će obzdaniti tu nesreću i početak kraja,nije važno koja će rečenica vrisnuti na prst riječi i reći prestani,nijemo i šutljivo reći prestani.Ma neka sve ide do vraga,neka se sve skupi u jedan vrtlog i nestane daleko u tami,neka sve nestane i neka božja riječ prijedje preko mrtvog tijela koje pljuje bezbožno na život,na sreću,na sve što je površno a tako ugodno u srcu.Neka sve prestane i neka sve prodje,neka ludilo živi vječno u drvetu života dok crni gavrani lete u mraku i krešte na budalu koja upire prstom u njih govoreći;pogledaj glupu pticu kako leti.Pogledaj tu predivnu crnu pticu kako svojim pjevom tjera uboge idiote da ih osudjuju,ne shvačajući harmoniju toga pjeva i što ono znači u noći.Pusti još jedan vrisak neka poteče krv sa izvora vječnosti,neka poteče rijeka mudrosti sa ništice i početka početka,neka ponosno piju plavu tekućinu odabrani od boga i neka umiru sa plavetnilom na usnama.Neka andjeli otjeraju svoj strah duboko u čovjeka i neka demoni hrane taj strah do vremena kada će biti podjela hrane duhovima.
Post je objavljen 05.04.2008. u 07:06 sati.