Stvorio sam demona u sebi,veliki entitet ljubavi prema heroinu i laži.Već pet dugih godina stvaram lice demona i hranim ga čarobnim prahom,on raste i jača dok se ja gubim i nestajem.Želim i ne želim odustati od njega,ne želim da me napusti ta toplina i nepojmljiva ljubav,osjećaji ekstaze,osjećaji savršenstva i veličanstvenosti,osjećaj boga.Volim kada on upravlja mojim životom,kada gubim kontrolu i prepuštam njemu vodstvo,jer on je tako savršen bez i jedne mane,on je vječiti sjaj i volja,ta prokleta volja,snaga i moć.Kako odustati od tog prelijepog demona kada mi je on sve,ne volim kada je gladan i kada vječito traži prah ,a ja nisam u stanju da stvorim volju za dalje.Da,on mi daje volju,veliku prejebenu volju za još jednim udisajem otrova smrti,on je sve ono što bih ja trebao biti,ja mu se prepuštam i dajem mu svoj život,neka ga nosi dovraga......
Post je objavljen 02.06.2008. u 00:14 sati.