Tama prezire svjetlo,bog plače a vrag se smije suzi koja pada na dno jebene jame.Leti ptico u demonske ralje,otvori srce za poludjelog gnoma u pećini sudbine,neka goblini plaču zbog depresije čuvara svjetla...svjetlonoša,lucifer u kovčegu arapa iz nekronomikona,sumeranski bogovi i jeza u početku stvaranja gnostičke istine nekog zaludjelog svećenika morbidne prakse.Jebi i budi jeben od samoga sebe,jebena ličinko razuma,tražiš spokoj,mrtva dušo,umri i crkni gade...Otvori ranu otrova,puknuta vena i krv baca na svjetlo tupim očajom za nestankom iz boli,patnje svemira.Gdje je bog,gdje je vrag,gdje si nestao prelijepi luciferu i gdje je nestala tvoja topla riječ....Nosi križ na ramenu i prepoznatljivu crvenu boju na ratištu,da te ubijem metkom koji je namijenjen tebi,negdje je zapisano da ćeš ponovo krvariti za mene,jebeni gade.Trula laž u truloj duši leti u bezdan ništavila,tako postojano i teško disanje smrada ljudi koji idu naprijed sa osmijehom na licu dok ubijaju svjetlo u drugima,nevažno al istinito,jebeni egzorcizam čovjeka koji ne vjeruje...
Post je objavljen 15.06.2008. u 02:16 sati.