Nešto sasvim drugo,tuga i radost svjetlo gori u gospodinovim očima,gnjev izvire iz očaja.Lijepo zamisli kuću i trn u prstu koji ti cijepa,raspara dušu,ta nepodnošljiva bol.Ma naravno izgubljen i pronadjen,crna latica na mome grobu priča mi svoju tužnu priču,nekada kada je bila dio prelijepe crvene ruže u sjećanju.Lagano se šepurim a rog izgubljene spoznaje prodire mi u srce i ulazi unutar šaputanja ,hm..Drvo smrti,grane pucaju od težine prolaznosti a lišće nepostojano pada na zemlju uzimajući novu dušu u svoj zagrljaj jebene gluposti.Poželi me crna nesrećo da vodimo ljubav u rajskome vrtu crnih jabuka ozeblih od sunčane topline,nema smisla.Crna duša je postojala,kao što je postojao i bog i njegova bol,njegove suze koje su ponirale u srce zmije i gorjele u vječnosti.Da,gorjele za nas,nekada jako davno u ona vremena kada je postojala samo jedna misao,plutala u praznom prostoru neobjašnjivom vremenu iza nas i ispred,iznad i dole.Tvoji jecaji skriveni u malome djetetu sada se pojavljuju u snovima koji me proganjaju.Suze ubojice.Tvoje skrivene slike sada su dostupne svima,tvoje razmišljanje je preočito i tvoja vjera u smrt je izbljedjela,ja sam je prihvatio kao suluda žena napušteno dijete u mračnoj ulici.
Cijela epizoda sjećanja navire mi na suze dok ispijam zadnji gutljaj svoga neshvaćenog života.Sa andjelima na oštrici ništavila pjevam pjesmu trnovite ruže plešući sa demonima ispod i iznad vremena.U kiši snova pružam ruku prema suncu da spalim prste dotičući ljepotu vatrene kugle,samo da osjetim toplinu svjetla.Spotaknuo sam se od kamen dok sam šetao u vlastitoj podsvijeti tražeći kamen temeljac koji pali moje misli i ugrožava moju egzistenciju..bez morbidnosti.Kapljica suza,nebo tuge i olujni vjetrovi tumaraju unutar mene stvarajući ponovno kaos u kojem uživam,kupam se u snu.Tvoja krv u meni sada se budi i priča mi priču neke druge sretne žene,zaboravljene od boga koji je nekada volio,osjećao.Probudi se ljepotice iz začaranog sna,izvadi nož iz srca i poljubi me u nešto što ne osjećam da trnci tvoje ljubavi uskrsnu umiruću dušu u meni.Tvoj sam rob a mjesec je krvav i plače zbog ljepote sunca,zašto je on crn a ti si tako blještavo lijepa do bola.Plači nesrećo,ubij tugu u svima nama jer ja sam sretan.
Okrutni bože zašto si mi podario ovaj nesretni život,zašto si me blagoslovio svetom unakaženom patnjom i neprestanom boli,tom jebenom svjesnosti.Mogao si uzeti ovaj život na samome početku stvaranja u majčinoj utrobi dok sam bio siguran i predivno ništavan u njezinom spokoju.Zašto me nisi odstranio od želje za postojanjem,zašto si dopustio da postojim u ovoj prokletoj bljuvotini sadističkih osjećaja,prokletih laži i ljudskih licemjerja.Cijeli svoj život osjećam prazninu i tu tupu bol,potpuno prazan i ništavan,ostavljen,zaboravljen...sam,uzaludan.Zar uživaš u mojoj patnji,zar je moj život samo igra koju si ti isplanirao da zadovoljiš svoju potrebu za ljudskim osjećajima,za tako nešto inferiorno.Ako je sve ovo samo prokleta gluma i moj život bi trebao imati nekog smisla,nešto što moram učiniti da bi se sve posložilo i dobilo smisao,ne razumijem ništa...
Black Winter Day
This is how the lucky feel
How the blessed think
Like daybreak in spring
The sun on a spring morning
Like the flat brink of a cloud
Like a dark night in autumn
But how do I feel
In my gloomy depths?
A black winter day
No, darker than that
Gloomier than an autumn night
U podrumu je čuvao
Njega dječaka
Batinom ga ljubio,
A otrovom ga liječio
Debeli mu zidovi
Od oka sunce sakrili,
A prozore je sanjao
I noktima ih crtao
I kaže...
Hej tata, oprosti mi
Što izgledam kao pas
Hej tata, želiš li
Da sjednem na tvoj znak?
U podrumu je čuvao
Izgubljeno sjeme
Jezik mu zazidao
Zaustavio vrijeme
Debeli mu zidovi
Od oka sunce sakrili,
A prozore je sanjao
I noktima ih crtao
I kaže...
Hej tata, oprosti mi
Što izgledam kao pas
Hej tata, želiš li
Da sjednem na tvoj znak?
JUTRA
Rijeci: Kristian M.
Muzika: Kristian M./Danijel Damjanovic
Ostajem sam
I skrivam glavu da ne cujem tvoj glas
I gradim hramove u mislima
Za bogove koje ne poznajem
Moje su ruke umorne
Moje se ruke više ne mole
Moje su ruke dignute u zrak
Ostajem sam i sklapam oci
Da tebe ne vidim
I cekam nekoga da mi pokaže,
Da mi svjedoci i da vjeruje
Moje su ruke umorne
Moje se ruke više ne mole
Moje su ruke dignute u zrak
Jutra koja nisam vidio
Jutra koja sam izgubio
Vrijeme mijenja se
A vjetar ostaje
Jedini moj vjeran prijatelj
Ja želim letjeti
I zoru gledati sa oblaka
Ja želim plesati
S vjetrom u mojim rukama
Jer su moja krila slomljena
Jer su moja jutra umorna
A vrijeme budenja tek dolazi
Jutra koja nisam vidio
Jutra koja sam izgubio
Vrijeme mijenja se
A vjetar ostaje
Jedini moj vjeran prijatelj
'Tis the Dead Ye Shall Dread
Tis the dead ye shall dread
Unholy darkness taketh thy head
Countless skeleton hordes do his bidding
None among the living shall be spared
Bodies of the fallen writhing with decay
Enemies of Zoldon retreat in dismay
Ye servants of Zoldon harbour the remorse
Purging shall take their course
Behold the dead approach, ye shall be warned no further
Dread fills the hearts of the righteous
The forms beckon the unholiness
The hand of death shall be laid upon the living
Grim ressurections commence
The hand of death shall be laid upon the living
In the book of the deceased it is written
Zoldon, lord of metal and the underworld
A SIMPLE MISTAKE
think for yourself you know what you need in this life
see for yourself and feel your soul come alive tonight
here in the moment we share, trembling between the worlds we stare
out at starlight enshrined, veiled like diamonds in..
...time can be the answer, take a chance, lose it all
it's a simple mistake to make to create love and to fall
so rise and be your master you don't need to be a slave
of memory ensnared in a web, in a cage
i have found my way to fly free from the constraints of time
i have soared through the sky seen life far below in mind
breathed in truth, love, serene, sailed on OCEANS OF BELIEF
searched and found life inside, we're not just a moment in time...
....can be the answer, take a chance lose it all
it's a simple mistake to make to create love and to fall
so rise and be your master you don't need to be a slave
of memory ensnared in a web, in a cage
