u ime paradoksa i blasfemije života
utorak, 26.12.2006.
Uzalud se trudiš spoznati vlastitu glupost,vlastitu beznačajnu postojanost,svoj glupi smisao,vlastitu stazu nesvjesnosti,ti ne možeš spoznati.Pokušaj biti iznad samoga sebe i kao sudac nepristrano i objektivno protumači svoj život,osudi samoga sebe.Dali možeš sebi odrediti kaznu za sjećanje koje te proganja u snovima,kada se vrišteći budiš iz toga sna progonjene savjesti.Dali si u stanju učiniti bilo što a da ne prolazi kroz filtere emotivne svijesti,budi iznad svega,iznad samoga sebe,iznad te osobe u tijelu.Razmišljaj o sebi kao o strancu kojega si ulovio u svojoj kući,pusti ga neka postoji,potreban ti je,promatraj njegovo ponašanje,njegove misli,osjećaje,pokušaj spoznati toga stranca,jer to si nekada davno bio ti.Samo tako ćeš moći spoznati sebe i svoje nedostatke,grijehe,laži....želim ti sreću i nadam se da ćeš uspjeti napokon izaći iz vlastite zablude o stvarnome svijetu,svijetu materije,svijetu laži i neistine.
četvrtak, 21.12.2006.
Zanos
Dosta je tog šaputanja o novome bogu,on dolazi,zar to ne osjećate bijedni smrtnici,zar ne osjećate oluju koja para vaša gluha srca u komadiće stakla,zakrvavljenih od nesvjesnosti dolazećeg poriva.Zar ne osjećate vlastitu utrobu kako abortira svu vašu potrebu za poistovjećivanjem za arhetipskim kreaturama tradicije vaših glupih predaka,generacije umrlih kretena u zabludi o boljem i slobodnijem svijetu patnje,zar ne.Dignite tron za nadolazeću vladavinu boga apsurda,toga predivnog nepostojećeg u vama koji jača nad svim vašim nemogućnostima spoznaje vlastite besmislenosti kojoj pridodajete neko mistično značenje dok tražite odgovore na pitanja poludjele svijesti u ovome zatvoru materije i laži.Vaše oslobodjenje je upitno,kao i vaš dosadašnji život manifestiran u kolektivno nesvjesnom stroju inferiorne gomile,gadite mi se.On dolazi,o da,on dolazi.Gledajte na zapad,na istok i jug,dok sa sjevera horde zla stvaraju procijep do vaših trulih duša,da napokon posjeduju tu vašu licemjernu čistoću,sve okrenuti unazad i na temelj istine.Pokušajte zamisliti novoga boga,tog prelijepog neobjašnjivog i nedokučivog entiteta radosti i tuge u velikom zanosu tišine.Novo svjetlo,nove vrijednosti,novi život,niste sposobni da ostvarite sve ono što postoji u vama dok radosno iskazujete kvalitete koje zamišljate u sebi,koje ne postoje u vama,bijednici.On je taj i jedini,on je istina i život,kvaliteta mirne spoznaje,nirvana svijesti,utopija ljubavi,bezgranične ljubavi.Ne postoji individualnost,niti jedinka, kao pojedinac u ovome vašem svijetu teško je egzistirati a ne biti odvojen od vas nenormnalno normalnih masivnih jedinki.Svi ste vi kaos a kaos je izbavljenje koje on donosi,kaos ljubavi,kaos osjećaja koje niste u stanju doživjeti na ovome degradiranom levelu stupidnosti...on dolazi....
nedjelja, 17.12.2006.
Jeza
Vani se čuju odjeci vjetrova smrti,tako mi je hladno,smrzavam se.
Tresem se od hladnoće
Kao da su svojom zlobom ušli u moju dušu i napravili kaos
Zamišljam kako hodam u mračnoj šumi
Ispunjen strahom i očekivanjem nečega nestvarnoga,okrutnoga
Svjetlost punog mjeseca obasjava stabla,budeći u meni zaboravljenu maštu
Sjene stabala titraju pred mojim očima
Stvarajući monstrume i drevna bića moje podsvijesti,moje slabosti
Letim iznad te šume osjećajući ugodu u neopisivoj slobodi zamišljanja,stvaranja
petak, 08.12.2006.
Alkohol i dop 120 %
Gubim razonodu u ubijanju moždanih stanica alkoholnim derivatom ubrizganim u krvi,zatrovanom krvi.Povlačim novu uzicu gospodara samoće tražeći njegovu blagoslovljenu riječ za jednu besjedu ludoga boga pobješnjelog od samoće.Kurvin sine,ispusti svoju dušu u toj crnoj neobjašnjenoj latici trnovite ruže sreće,budi sretan u svojoj gluposti kralju ustajalog univerzuma.Šaputanje na jastuku djevice okupane u menstrualnoj krvi dok sa drhtavom rukom reže svoju vaginu gubeći se u neopisivoj ekstazi euforični osjećaja.Mislim da jesam a ipak nisam u stanju masakrirati svoju svijest,dušu,kupida ludosti.Pjevam tu prekrasnu pjesmu smrti,pjesmu uskrsnuća dok jecam i plačem nad svojom prokletom sudbom donesenom na krilima andjela željnog razaranja misli.Uzmi me napokon u svoju katakombu ti nepostojeći,dosta mi je svega,sve ove riječi me ubijaju,ostavljaju negativan trag u mojoj dubokoj poremećenoj ličnosti.Dosta mi je svega,vjeruj mi brate krvavi,ostavi me da umrem na lancu svoje tuge,neoplakan od crne udovice,zaboravljen od svih.
utorak, 05.12.2006.
Ma...
U starom hrastu,trula duša čeka vapaj unakaženog boga da sadistički odstrani sodomizirajuću potrebu za usavršavanjem morbidnosti truloga.Poštuj svoga oca i majku laži,poštuj svoju strast i želju za napredovanjem prema dole i unazad u košmare dualne strukture stoljetne smrti.Poštuj ljepotu neshvaćenosti,kopaj golim rukama zemlju za svoju brazdu nestanka u ljetu kada ništa ne sija,a sve je blještavo do bola.Spokoj u rukama nedovršenog boga,ideologa potajne savršenosti.Uzmiču pred tvojim koracima,stopama ljubavi zla,tvoja sjena govori puno više nego što oni mogu razumjeti.Letim u snovima ponirući u tvoj pakao ljubavi,koji postoji u meni,samo za mene stvoren zbog grubosti.Moji postupci su zaboravni i neprimjetni,ono što sam rekao već je zaboravljeno i zatomljeno,grubo ignorirano.A ja samo želim razgovarati sa tobom,pišem riječi bez ikakvoga smisla uvijek se nadajući da ću postići stupanj prpravnosti za tebe.Otvoriti vrata tvoje kuće i spoznati sve što je skriveno a neprestano prisutno negdje duboko u meni.
petak, 01.12.2006.
Atelisdea rutanurus
Ponovno krvari moja unutarnja patnja,pasija nespontanog utjelovljenja demonskog ja.Moja svijest je neusporediva,moj svijet je daleko,negdje izvan i iznad svega.Ja sam tup,a oštrina uma je upitna kao i degredacija koja me opsjeda i prevladava sa cjelinom.U nizu svih grešaka,u ime boga i svih molitvi upućeni smrti,ja dižem tron za vlastitu glupost,retardiranost misli.Ceremonija,inicijacija u koven besmrtnosti ništavila.Šuti budalo,govorim sebi dok mi iz usta izlaze heretičke riječi,zvukovi nesklada sa standardom postojanja.Razmišljanje me ubija jer ne znam razmišljati.Mislim a nisam u stanju prihvatiti vlastite misli,bježim od svega,poželim uzeti nož i rasparati božju riječ u sebi koja me proganja.Kao ludilo,u deliriju skladam simfoniju u grobu gledajući svjetlost kako me napušta,odlazi sve dalje od mene,nestaje,ponire u sjećanje.Ulovi moju riječ,dok sa neposvećenim perom pišem drugačiju sudbinu za svoj neshvaćeni život.Pokušavam promijeniti redoslijed nečega,obojiti tugu bojama radosti,patnju zaboraviti,tu prelijepu patnju.
