Uzalud se trudiš spoznati vlastitu glupost,vlastitu beznačajnu postojanost,svoj glupi smisao,vlastitu stazu nesvjesnosti,ti ne možeš spoznati.Pokušaj biti iznad samoga sebe i kao sudac nepristrano i objektivno protumači svoj život,osudi samoga sebe.Dali možeš sebi odrediti kaznu za sjećanje koje te proganja u snovima,kada se vrišteći budiš iz toga sna progonjene savjesti.Dali si u stanju učiniti bilo što a da ne prolazi kroz filtere emotivne svijesti,budi iznad svega,iznad samoga sebe,iznad te osobe u tijelu.Razmišljaj o sebi kao o strancu kojega si ulovio u svojoj kući,pusti ga neka postoji,potreban ti je,promatraj njegovo ponašanje,njegove misli,osjećaje,pokušaj spoznati toga stranca,jer to si nekada davno bio ti.Samo tako ćeš moći spoznati sebe i svoje nedostatke,grijehe,laži....želim ti sreću i nadam se da ćeš uspjeti napokon izaći iz vlastite zablude o stvarnome svijetu,svijetu materije,svijetu laži i neistine.
Post je objavljen 26.12.2006. u 13:08 sati.