Gubim razonodu u ubijanju moždanih stanica alkoholnim derivatom ubrizganim u krvi,zatrovanom krvi.Povlačim novu uzicu gospodara samoće tražeći njegovu blagoslovljenu riječ za jednu besjedu ludoga boga pobješnjelog od samoće.Kurvin sine,ispusti svoju dušu u toj crnoj neobjašnjenoj latici trnovite ruže sreće,budi sretan u svojoj gluposti kralju ustajalog univerzuma.Šaputanje na jastuku djevice okupane u menstrualnoj krvi dok sa drhtavom rukom reže svoju vaginu gubeći se u neopisivoj ekstazi euforični osjećaja.Mislim da jesam a ipak nisam u stanju masakrirati svoju svijest,dušu,kupida ludosti.Pjevam tu prekrasnu pjesmu smrti,pjesmu uskrsnuća dok jecam i plačem nad svojom prokletom sudbom donesenom na krilima andjela željnog razaranja misli.Uzmi me napokon u svoju katakombu ti nepostojeći,dosta mi je svega,sve ove riječi me ubijaju,ostavljaju negativan trag u mojoj dubokoj poremećenoj ličnosti.Dosta mi je svega,vjeruj mi brate krvavi,ostavi me da umrem na lancu svoje tuge,neoplakan od crne udovice,zaboravljen od svih.
Post je objavljen 08.12.2006. u 00:33 sati.