Okrutni bože zašto si mi podario ovaj nesretni život,zašto si me blagoslovio svetom unakaženom patnjom i neprestanom boli,tom jebenom svjesnosti.Mogao si uzeti ovaj život na samome početku stvaranja u majčinoj utrobi dok sam bio siguran i predivno ništavan u njezinom spokoju.Zašto me nisi odstranio od želje za postojanjem,zašto si dopustio da postojim u ovoj prokletoj bljuvotini sadističkih osjećaja,prokletih laži i ljudskih licemjerja.Cijeli svoj život osjećam prazninu i tu tupu bol,potpuno prazan i ništavan,ostavljen,zaboravljen...sam,uzaludan.Zar uživaš u mojoj patnji,zar je moj život samo igra koju si ti isplanirao da zadovoljiš svoju potrebu za ljudskim osjećajima,za tako nešto inferiorno.Ako je sve ovo samo prokleta gluma i moj život bi trebao imati nekog smisla,nešto što moram učiniti da bi se sve posložilo i dobilo smisao,ne razumijem ništa...
Post je objavljen 20.01.2007. u 00:57 sati.