u pola tri,
kad se kazaljke spoje ti
za mrvu savrsenog iskustva,
umiris se.
pokusaje si svoje za usklike dao
generacije druge
koja ce im parove smisljati.

ne treptis uz odsjaje ociju
iz kojih si hvatao dobitke, vise.
divis se.
poslozio si na raskrsnice
dosanjanih znakova kutove
koje ce im svjetla paliti.

spustam prozor kroz vrata.
odlucno trgam zadah duvana na produzenoj
putovnici,
za kraj vracam se na pocetak.
sto sam bila, sto me bilo sutra,
odricem se.
i.
gutam preostalu pjenu nanosa smrada.
iz grla hrabro hvatam,
grijac cupam zamuckujuci.
gazim "po redu",
iz reda sklanjam komarca
ubodenog za ključnu kost,
host.
i. i.
napustam se iz savrsenog tijela zivotinje,
gdje sam, gdje me bilo sutra,
prozivam se. majka.

sakrila sam jedan kamen.

oprezno kad iz podruma zamirise bukva.
š lj a p !
evo voajer,
za govornicom oblizuje kuče.
bolesno.
jezicinu k sebi,
progovorit ce i mravi.
pretrpi,
dok ne kihnes,
drzi se genitiva
jer u pravilu,
kaze se,
tako mi svega.
tako mi...
varas se Crazy.
dobit ces crveni rep.
nisu to velike stvari.
kad zalajes,
Ti budi kuče.

AFA ALL
DZD USD
EUR ESP FRF
ADP AOA XCD XCD ARS
AMD
AWG AUD EUR
ATS AZM BSD BHD
BDT BBD BYR EUR BEF
BZD XOF
BMD
INR BTN BOB
BOV BAM BWP
NOK BRL
USD BND
BGL BGN XOF BIF
KHR XAF CAD
CVE KYD XAF
XAF
CLP CLF
CNY AUD AUD COP
KMF XAF
CDF NZD
CRC XOF HRK
CUP CYP CZK DKK
DJF XCD DOP
TPE IDR USD EGP SVC
XAF ERN EEK
ETB FKP DKK
FJD EUR
FIM ITL
EUR FRF EUR
XOF
FRF XPF
EUR FRF XAF GMD GEL
EUR DEM GHC
ILS
AFA GIP EUR GRD
DKK XCD EUR
FRF USD
GTQ
GNF GWP
INR

neku svoju,
tu moju tkaninu presvuči
dok sviram ju u nasu,
vaznu,
da pristaju joj
plakati bez mane
vjesanja me o' zicu
u okusu orgazma na vrsku penkale.
zajednicke desne,
na toj lijevoj ruci
gdje uz mene,
prisilim te na sebe,
kad notama priđes svijetu
koji, drugaciji je,
pusti se.
po sebi te,
nas prepoznajem.

bijela kao noc.
sa cetrdeset i dva
prstena na grudima,
art deco,
kosa joj zacesljana antilopom.
zvuči, zvuči,
na miris madeza podsjeca,
intimna ogrlica oko ramena.
pola je cijela, pola od smole kapljica,
jer je zena,
tako se skidala.
bludna kao svetica.

ledeno se otopila, pored mene vrele.
zadrijemala moja sjenka, moj podstanar.
moj trijumf.
posteđena odraza u mladost,
prvo je utihnuo grom,
pa njegov ranjenik.
puno sam je kostala.

i sad je puno.

bespovratno se spazila, pored nje gluhe,
njezin pauk, njezin robijaš izgorio.
sto ne boli bez imalo bola,
i cuje sto nikad culo nije,
sred i među nas,
stanovnici smo sirote balade.

da si negdje,
sjedeci pod nogama zivota,
odmorio
od sahrane svojih korijena,
čavla,
otplesali su u pismu,
prislonjenom
ovim slomljenim kukovima.
sa svojih nepokretnih usta
pod rukama pustosi,
otplesali su,
posljednji si sjeo.

da mi te ustati iz bosne,
ne bi ja tu mrtva lezala.

od tada.
otkad se ponavlja tada,
i otkad se od tada odgovara,
u jutru nema neg' "od jutra do jutra".
od tada.
otkad se križa sa od tada,
u jutru nema sutra,
neg' "od sutra do sutra".

e bas sada,
moje ljubljeno sada,
pustam te da razmislis.
mozes li nosom dodirnuti jutra,
sada kad ne bude sutra.
mozes li,
nosom dodirnuti izmet uzoranog parenja.