neku svoju,
tu moju tkaninu presvuči
dok sviram ju u nasu,
vaznu,
da pristaju joj
plakati bez mane
vjesanja me o' zicu
u okusu orgazma na vrsku penkale.
zajednicke desne,
na toj lijevoj ruci
gdje uz mene,
prisilim te na sebe,
kad notama priđes svijetu
koji, drugaciji je,
pusti se.
po sebi te,
nas prepoznajem.
pusti se
14 srpanj 2010komentiraj (17) * ispiši * #
