spustam prozor kroz vrata.
odlucno trgam zadah duvana na produzenoj
putovnici,
za kraj vracam se na pocetak.
sto sam bila, sto me bilo sutra,
odricem se.
i.
gutam preostalu pjenu nanosa smrada.
iz grla hrabro hvatam,
grijac cupam zamuckujuci.
gazim "po redu",
iz reda sklanjam komarca
ubodenog za ključnu kost,
host.
i. i.
napustam se iz savrsenog tijela zivotinje,
gdje sam, gdje me bilo sutra,
prozivam se. majka.
sakrila sam jedan kamen.
Sakineh Mohammadi Ashtiani
27 srpanj 2010komentiraj (15) * ispiši * #
