Fool on the hill.... https://blog.dnevnik.hr/evangelista
srijeda, 30.08.2006.
zamjena.
Da li mislima treba električni napon da bi radile?
Koncentracija je ipak nakon svega stvar navike.
Da li ljubavi treba malo bezobrazluka da bi postojala?
Poljubac je ipak nakon svega zbroj momenata.
I što sad? I kako dalje u isforsiranu krajnost ?
Gdje su svi mediokriteti koje mrzimo da bi bili
samo malo drugačiji?
Nismo svjesni da su uloge zamijenjene....
Svijet je prepun genijalaca.
Mi smo jedina prosječnost.
Isprika je uvijek spremna pokriti
očekivani neuspjeh.
četvrtak, 24.08.2006.
vrtuljak
Istrpio sam rumenilo umjetnika
u jutarnjoj tišini koju remeti
samo buka čistača ulica u
poslu što se ponavlja.
Istrpio sam posljednje dokazivanje
prenapuhana ega u večernjim ispovijedima.
Ničiji problemi nisu veliki.
Ničije suze ne peku.
Ničiji gubitci ne bole.
Ne da mi se više.
Svijet je predivno mjesto.
Ne mogu ja gledati umjesto
onih koji pokrivaju oči
ni slušati od onih
koji ne pokušavaju čuti.
Samo puno govorim.
i kao i uvijek ispočetka
silujem sve po redu,
ali oni uvijek nalaze načina
da obnove nevinost.
Sukladno kretanju
novinskih anketa
u trenutku.
srijeda, 23.08.2006.
"Taština praznine"
Ispražnjen kao balon
u rukama djeteta što
ne vodi računa o iglama
stojim ispred izloga
uslikanih i ušminkanih
takoreći žena koje
znaju samo za isprike
i seksualnu manipulaciju
vlastite volje.
Nikad mi to nije bilo napeto.
Za manipulatore je dovoljno
pročitati novine, upaliti radio
ili TV.
Puknuti zajebanti
piju na drvenom šanku
birca koji doživljavaju
dnevnim boravkom.
A nikad se nisu makli.
I nikada neće kako
stvari stoje.
Da barem stoje.
Padaju kao kosi padeži
ali malo koga to zanima.
Nismo više djeca da vjerujemo
u Gospodare svemira i Sivu lubanju.
Današnji junaci su skriveni ispod
svega što smo si upisali u životopis.
Odrasli smo neodgovorno vjerujući
da razlika ovisi o uvjerenju.
Snalažljivost je danas više na cijeni.
Mi smo negdje između...
Generacije između Jugoslavije, Hrvatske
i Bologne.... Smotani kao špageti.
I prazni nastojeći se ugledati
na Forresta Gumpa.
Ideje su danas kao vjetrenjače.
Okreću se u skladu s vjetrom.
Žene kakve želim nisu onakve
na kakve nailazim.
Prazan sam.
Pucam.
Jedino su stihovi još puni
gorčine.
lude boje
Crtali su zvijezde koje nisu bile na nebu i neke
nepravilne križeve kojima nisu znali značenje.
Bojali su se u ratne boje a nisu znali
da se svjetlost lomi u takvome staklu.
Ta duga nije simbol mira.
Nažalost.
Oni što su mogli odabrali su šutnju
i krivi način gledanja na perspektivu.
Nosili su tuđe ideje kao svoje perje
i znali sve ono što je ustvari
veliko ništa.
Revno su tukli čizmama,
batinali očima i zavišću
uvijek najglasniji kad
nema opasnosti.
Nema Boga do naroda.
Nema Boga do rase.
Nema boje do crvene.
Nema boje do crne.
Popili su pamet kao vino
i pojeli ideologiju kao pršut
zaliven krvlju slanijom
od smisla.
Ludi ljudi nisu vidjeli
da se u cijelom njihovu
režimskom filmu zvijezde
nisu pomakle.
Samo je svjetlost odbila
da se lomi u srcima koja
su već odavno smrvljena
partijom šaha što se
ponavlja.
ponedjeljak, 21.08.2006.
vjerojatnosti
Umor je teži od volje,
uporniji od vina
koje nestaje brže
u usporedbi sa ženom
što pronalazi mogućnosti.
Kapci se spuštaju
kao da se klanjaju
nekom čudnom bogu
što ne pozna slobodu
i njene varijacije u
maniri alibija.
Roditi se znači preuzeti rizik
pa nek mi neko kaže
kako nismo kockari.
Smrt je jedini siguran dobitak,
a interpretacija ovisi o tome
kako ju vidimo i
obračunamo kamate.
srijeda, 09.08.2006.
pomalo shizofreni egotrip...
"Uvijek sam smatrao ljude boljima nego što jesu
i prolazio sam nekako u skladu s tim" - Đorđe Balašević
Ne mogu lagati sam sebi tako bezobrazno
kao što su naučili lagati mene beskralježnjaci
debelog đona što ispočetka boli.
Mladost je često naivna i mnogi su mi govorili
da ne procjenjujem dobro ljude i da je greška
kad voliš cijeli svijet.
Prekasno sam shvatio da se najbolje osjećam
kad maknem sa vrata baš te što previše govore.
Nešto drugo je, naime, previsoka letvica.
U mojoj kavi ima mješavine mašte i buđenja
pa ju zato rado pijem svakog jutra.
Irskom mijenjam tek ponekad.
Ne mogu graditi tvrđave kad ne vidim opasnosti.
Za razliku od nekih koji u svemu vide nož.
No, u leđa je najčešće zabijen meni.
Koliko god se "oni" ne slagali s tim...
No, kad bolje razmislim "oni" se ne slažu
ni sa čim.
Smiješak se polako ledi kao u usporenom snimku
lošeg režisera. Poludjeli pjesnik je shvatio
da se slaže sam sa sobom.
I da se za promjenu
ostalim neće
opterećivati.
ponedjeljak, 07.08.2006.
prazna pitanja
Ne boj se!
Nisi sam. (Tin Ujević)
Ne bojim se zamišljenih nemani
ispod valova zamućena mora
jer sam još uvijek dovoljno svoj
da znam kako ne postoje.
Ne bojim se hladnoće
ni mećave ljudi
što ne znaju
kamo bi sa sobom.
Ne bojim se vulkana,
tekuće lave golih tijela
na plažama mašte
jer sam uvijek tražio
nešto značajno više.
Bojim se samo
zaključanih vrata
kad konačno skupim
sve pobjegle misli
i prosute riječi.
Trebam li?
Ili će prava vjernica
otvoriti ako pokucam,
reći ako zapitam i
dati ako zaištem?
petak, 04.08.2006.
onima koji "nježno pletu moje niti" i omogućuju da uživam
Nisam često nalazio riječi
da zahvalim dobrim ljudima
koje oko sebe gledam i kojima
dodijavam sa svojim izmišljenim
teškim vremenima i prevelikim
nebitnim problemima što inače
uopće ne zaslužuju to ime.
Nekad bi opet tih riječi bilo toliko da sam
ih mogao pakirati kao svizac čokoladu
i tada me opet nitko nije shvaćao onako
ozbiljno i iskreno kako sam htio.
Često sam za neke ljude
imao premalo vremena.
Dani su prekratko trajali,
noći prebrzo završavale.
Samo sam htio provesti
što je moguće više vremena
u njihovom društvu.
Ove nabacane riječi mene sporedno dotiču
jer sam samo onaj koji plete te mreže
i baca ih na podizače raspoloženja
što neminovno uvjetuju osmijeh.
Nekad u snovima sanjam da leže pored mene
sve predivne žene što se zaustavljaju na putu
kojim nesigurno kročim bez pravih riječi i tad
grlim jastuk kao da su sve one u tom usnulu
i grotesknom trenutku. Nikad nisam rekao
baš sve što sam trebao reći i sad previše
mislim na sve te gluposti što podliježu
drugom zakonu termodinamike i onoj
izjavi o dvije stvari koje su beskrajne.
Samo sam htio provesti
što je moguće više vremena
u njihovom društvu.
Jer svi su me odreda učili
kako cijeniti male stvari
što su oko mene.
Koliko god se činilo da svizac
još nije zamotao čokoladu
uvijek iznova pokušavam
utvrditi gradivo.
Dani su još uvijek prekratki,
a noći prebrze. Sva sreća
da sam uvijek učio sasvim
svojim tempom.
utorak, 01.08.2006.
izgubljeni tekst
Svi mi putujemo jedni kroz druge takvom brzinom da od svega ne ostaju nego tek panoramski utisci. (M. Krleža)
Stajali smo mi sami u noći kao stranci iz one Sinatrine pjesme. Nismo se poznavali i nismo rekli ništa, samo smo stali svatko na suprotnoj strani ulice nastojeći uhvatiti neku zalutalu notu koju smo tako dobro znali. Bilo je dovoljno da se sretnemo na taj jedan kratak trenutak i da ga pohranimo duboko u sebi za dugo sjećanje i osvježavanje onih namjerno usamljenih noći jer više nemam volje da se družim sa cijelim svijetom.
Postoji nekoliko ljudi koje uvijek mogu doživjeti i dozvati iz noći kao da su utvare. Ipak, još uvijek se ne bih usudio reći da ih poznajem. Zaledili smo trenutak kao fotografiju sa davnog vjenčanja od kojih je polovica sudionika već odavno mrtva. Melodija je ono što me drži i ono što dalje teče.
Kažu da putovanje brže od svjetlosti nije moguće i kažu da kratki utisci ne traju. Rekao bih ipak, sasvim znanstveno neutemeljeno, da lažu u oba slučaja. Jer proputovao sam dosta u imaginarnom smislu i svjetlost me nije sustigla. Znači li to da putujem brže? Najbolniji su mi ostali upravo kratki utisci. Čine se da značajno dublji.
Zaista se čini kako u mislima nema znanosti, kako u emocijama ne postoji formula koja bi nam dozvolila uvid u konačno rješenje. Dopustili smo jedno drugom da spletemo zajedničke niti i da ostanemo tako klišejistički povezani, a da ne znamo tko je od nas bogomoljka a tko žrtva. Kratko se činilo tih nekoliko dana da bismo se zbilja upoznali ali djevojka koja me ostavi bez teksta (što nikad nije lako) ostaje urezana duboko i redovito imponira na neki način. Ni po čemu nije bila djevojka za kojom bih se okrenuo da u tom specifičnom trenutku nije prošla kroz mene čvršće od dijamanta i otrgnula iz mene sve zamišljene žene. Baš kao što je jednom učinila moja osobna Lenora. Nije lako istrgnuti me iz vlastite imaginacije i iz vlastite opsjednutosti ženskim. Nikad nisam tajio da volim žene i cijenim svaku od njih ponaosob jer svaka donosi nešto sasvim svoje, sasvim posebno. Dvije su žene to uspjele i ostavile onaj poseban utisak na koji se gornja Krležina rečenica ne odnosi. Jedna mi je draga i sasvim iskreno mogu reći da ju volim, a drugu nisam ni stigao upoznati. Mogu joj samo ovim tekstom zahvaliti za sve posebne trenutke uz žal što se najvjerojatnije više neće ponoviti. Da, svi putujemo jedni kroz druge i često sasvim nenadano i izrazito bolno nestajemo ali uvijek se dogodi da zastaneš sam u noći kao stranac pored nekog prolaznika ili prolaznice što te ostavi bez teksta. Ne znam kome da ovaj izgubljeni tekst posvetim. Jednoj ili objema od dvije rezbarije emocija. Posebnost ovisi o tome tko je posebnom doživljava.
Iako to nikad nisam rekao na taj način Lenora zasigurno zna koliko mi je draga i koliko mi je stalo, za ovu drugu (k(r)aću i samim tim intenzivniju) zlu vješticu nisam siguran. Ja nisam Dorothy i ne letim i ovaj tekst nije napravljen da bi imao smisla. On je posveta dvjema ženama i svima ostalima u njima jer njih dvije predstavljaju sve ono što volim. Nadam se da mi neće zamjeriti ako se prepoznaju ali vrijeme je prekratko da im ne bi priznao da sam ovisan o njima. Ponosim se time i drago mi je da su baš one zaslužne za ovaj tekst što skriva u sebi sve one situacije kad sam ostao – bez njega.
| < | kolovoz, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
sve ono što ne veže za zemlju ili Zemlju nego me pušta da letim, bez obzira zanimalo to nekog ili ne.
Ukoliko imaš više za reći (mail)
Pišem filmske recenzije na engleskom jeziku na adresi ScreenBlabs
some things that should be seen
lotos
Podrumi samoće
Vodič kroz kulturne znamenitosti
Mirisni tragovi u meni
WOULD YOU SETTLE 4 A WASTED LIFE?
UNDER THE PINK