Fool on the hill.... https://blog.dnevnik.hr/evangelista
subota, 29.07.2006.
suputnici
Zaustavimo svjetla i odraze na crnom,
preozbiljnu licu što teče kroz vodu.
Nekako se nadam da su groteska
sva ta svjetla na dvorcu.
Prosuli smo ljepotu
kroz srpanjske zvijezde
u toni riječi bez smisla.
Samo tihi šapat prošlih vremena
dopire kroz staklo kucajuć' šarmantno.
Dostavljeni pogled govori za sebe
i vidim sve bez svjetla nevino i čisto
kao što je bilo prije rešeta riječi nametljive mode.
Ostavi posljednje ostatke onog što je lijepo
da ih odrazim u tebi ili...
.. to ne trebaš?
Već si i ovako dovoljno lijepa.
Pusti Suncu da ti razmakne vjeđe
i popričaj s njime barem ti
kad već nitko neće.
Reci mu da barem na trenutak
nabaci osmijeh i zaustavi vrijeme.
Tada ću vjerojatno pronaći riječi.
četvrtak, 27.07.2006.
POSEBNOJ...
dopusti ući u mračne
i pomalo jezovite dvorane
iza šminke, odjeće i riječi
što robuju pretvaranju
te kameleonski mijenjaju boje.
kada otvoriš ta vrata
što su čvrsto i nepotrebno
zatvorena za nježnost
dajem ti riječ da ću biti pažljiv
i izrezbariti figuricu od
bjelokosti i maslinova drveta.
postavi ju negdje
gdje ćeš se sjetiti,
gdje će ti značiti.
upali svjetla
i možda se iznenadiš
njenom ljepotom.
dopusti da uđem
u tvoj mrak i
upalim svjetlo.
možda onda neće boljeti,
možda ćeš se manje bojati.
kad se jednom sjetiš
da se značenje
ne može skriti.
U TRENUTKU
NIKAD NIJE ČITALA STIHOVE.
PREVIŠE JE TO RAZMIŠLJANJA
ZA MALU, SLATKU GLAVU.
PRONAĆI SKRIVENA ZNAČENJA
IZA PUKE HRPE METAFORA
NIJE BAŠ LAKO.
OPET SASVIM DOBRO SKLONIŠTE
ZA AUTORSKE FRUSTRACIJE
GUBI JEDNOSTAVNOST.
A ONA JE TRAŽILA BAŠ NJU.
NE MOGU POBJEĆI OD ZAPETLJAVANJA
U VLASTITE MREŽE PRENEMAGANJA
ŠTO KLIZE NIZ USNE.
PONAVLJAM SVE VEĆ REČENO
I OD NJE RADIM RECIKLAŽU
A ONA MRZI BAŠ NJU.
4 PRETTY WITCH...
četvrtak, 20.07.2006.
uncondicional love
There are no many things in life that are so hard to describe as unconditional love. I'm wondering does everybody know the meaning of the word unconditional? No conditions in caring, smiling, living and loving... Have you ever tasted it? Have you ever seen the look of happiness in the eye of a child when it hugs the person who cares, who loves? Have you ever seen the same face sharing tears and smile in the same time? I don't want to write homillies here, but I just want to say that some things are not so easy to find. Sometimes one must make one step back to see the whole picture, and even then that picture probably won't be the one he wanted. But it will be the picture of love and it will be the picture of the moment.
Without conditions, without questions.
Just with peace within itself.
And with God. After a long time.
Maybe some things were needed
to get a perspective
and the feeling of
unconditional love.
And blessing of tolerance
for all people around.
utorak, 18.07.2006.
osvjetljenja
Ispao sam iz preljeva nijansi
i svjetala u noci
kao da sam djecak
stp place bez razloga,
Nasuprost mosta
nalaze se svjetla
koja mi magle osjetila
i nagone me da povratim
jer umjetno prekriva original
tako nevjesto da je to glupo
a tek onda tuzno i zalosno.
Pitam se sto o svemu misli Dunav
koji ispod tece nemarno
samo naizgled.
petak, 14.07.2006.
POLONEZA....
Zanimljiv je i sunčan dan koji očekuje da ga cijenjena pozdravim uzdignute glave. Ne može se izaći van da se ne preznoji kao nekakav monsun tropskih predjela.. nažalost.
Poljska u mom srcu - pjevao je Džoni i ja se pitam ima li to kakve poveznice sa mnom. Više niti ne nastojim otjerati ovako smotane i pomalo glupe misli. Neka ih, nekako ih tetošim jer iskreno ne znam što bih s njima.
Danas odlazim iz ovih nesnosnih vrućina u neke druge, drage predjele. Krećem za Budimpeštu u kojoj spavam i onda odlazim u Poljsku, negdje blizu Krakowa. Ovim se putem ispričavam dragoj mi Leah jer se ipak nećemo naći kad dođe na Pixiese. Nažalost, ali obećajem joj razglednicu iz Poljske. Zemlja pokojnog pape, zemlja votke i dragih ljudi, zemlja osmijeha i dobrog osjećaja. Poljska. Drugi put putujem tamo, a već nekako osjećam da nije i posljednji.
Zanimljiv je i sunčan dan koji jedva čeka da ga cijenjena pozdravim, ali ja jedva čekam da krenem i doživim mlade ljude i pjesme o povijesti koja toliko liči našoj vlastitoj. Zemlja koju vidim kao tortu od koje su kroz povijest svi htjeli komad ili dva. Ili sve... Ali još je tu (na tvrdoj siki?) i Poljaci su ponosni na sve što su izborili...
Poljska u mom srcu, u mom srcu mazurka...
ma da... i još ponešto
i još poneko...
hvala svima.
hvala njoj.
Danas poloneza zvoni i na mojim vratima.... nikad se nisam skanjivao otvoriti a ona je uvijek rušila sve zidove i otkrivala mi sve što si nisam htio priznati. Sve ono čega sam se bojao... Pred čim sam se skrivao. Vrijeme je da se opustim. Vrijeme je da krenem. Pozdrav svima!
utorak, 11.07.2006.
tragom gluposti
Grad je zaspao u svjetlu ekrana...
Ludi se elektroni zabijaju u staklo...
Umjetni ljudi smiješe se s njega,
priča je prozirna i polako iritira...
Svejedno gledam,
možda me iznenadi
suvisla rečenica.
Grad spava,
a ljubavnici
ispod prozora
remete tišinu.
Zabijam glavu među papire,
ne želim uzdahe koji nisu njeni.
Trijezneći se zabijam
u svjetlo ekrana
što pretvara glumu
u prizemljenje.
Želio sam odavno ubiti glupost. Tog srpanjskog ranog jutra stajala je u Cvjetnom naselju, negdje između prvog i trećeg paviljona, tamo kod prolaza tražeći novog prijatelja. Osim ljubavnika na klupi (koje naravno nije ni najmanje zanimala) nije imala previše budnih ljudi koje bi mogla gnjaviti svojom nadasve korpulentnom pojavom.
Glupost je naime često pohodila ovaj dio grada, studenti su oduvijek bili plodno tlo za njene vratolomije. Naravno da nije mogla nikako odlučiti na koji dio svijeta otići prije. Toliko je posla bilo za nju. Da, odavno sam ju želio ubiti iako po prirodi nisam sklon nasilju. No, nekad cilj opravdava sredstvo (da upotrijebim ofucani makjavelizam). Morao sam planirati polako. Često se skrivala u ženskom dekolteu, muškom međunožju i obospolnom preglumljavanju; da ne upotrijebim teži izraz. Često je pohodila našminkana lica i prazne flaše u birtijama, a najčešće je gnjavila napornim šapatom što se u rano jutro često miješao sa pomalo nesnosnim, disonantnim pjevanjem ptica.
Zadaviti glupost trebalo je biti lako. Stajala je ovako bespomoćna u Cvjetnom naselju, između prvog i trećeg paviljona kao da nešto čeka. Omča je bila spremna i za tren je bila oko njenog vrata. Istog trena kad je konopac pao, glupost se nasmijala. Smijeh je bio jednako iritantan kao i televizijski program na RTL-u kad je glupost prošla kroz omču. Glupost se ne hvata tako lako - rekla je. Svakim činom ona se samo povećava i kao entropijska varijabla teži ka beskonačnosti.
Zastao sam i blenuo shvaćajući da sam, dok sam ju pokušavao ubiti, izgubio jedinu šansu da je se riješim. Glupost je kao pas i nju je uvijek preporučljivo imati blizu, jer će u protivnom uvijek ići korak ispred tebe i nikad nećeš napraviti ništa pametno. Osim ako nisi zaljubljen. Tada je sve dozvoljeno.
Ova glupost koju sam lovio otišla je svojim putem jer ima previše posla. No, obećala je da će se vratiti čim stigne. Kao i svaki put do sad. Razlika između gluposti i žene je ta što se glupost uvijek vraća. Možda bih ipak trebao naučiti kako ju podnositi?
subota, 08.07.2006.
ispuh...
(jedan od mnogih u zadnje vrijeme)
Ispunjene misli dvoje ljudi kriju svoje nebulozne konstrukcije negdje unutar ispisanih riječi koje se kočepere s ekrana. Mrzim ovo doba iscjelitelja i luđaka, mrzim gubitak onih zadnjih zrna pristojnosti iz kojih nikako ne mogu izrasti poštovanje i ljubav, ova potonja u bilo kojoj od svojih varijacija. Zar se ne možemo svi zajedno pogledat u oči bez klanja i puštanja krvi s nožem ispod vrata. A to bi bila tek pozitivnija varijanta.
Lakše je pisati nebuloze i silovati riječi uzimajući nevinost emociji svaki put kad ih žrtvujemo egu. Nadam se da dvoje ljudi mogu biti sretni kada vode svoje imaginarne vojske na sadomazohistički pohod podložnosti. Podložnosti imidžu, podložnosti tome da nitko ne smije misliti ništa kontradiktorno i svoje. Žena je jedno od dobara koje stoje na ulazu i izlazu s ovog svijeta išla bi parafraza jednog od pjesnika kojem se trenutno ne mogu sjetiti imena. Ne mogu se sjetiti ni dobara. Nikad neće stati to kričavo prostitutivno kolo koje mijenja boje kako se sjeti. Teško se rastati kao ljudi ako je žena po prirodi bogomoljka i teži pojesti svog partnera. Možda bi bilo vrijeme da napokon posluša komplekse koje je nametnula samoj sebi i shvati da je krajnje vrijeme da ode na – dijetu.
ponedjeljak, 03.07.2006.
??? Zavjesa?
Izgrizlo se lice napuklo od bijesa
što priča s izgubljenom šansom.
Ostaje maleno prostranstvo
od nekoliko centimetara sreće.
Fali onaj dio lica koji mijenja boje
kad se sramiš i kad se ljutiš.
Ne vidim nijanse kroz ovu krv,
ne vidim smisao kroz ovaj san.
Dim znači da ćeš imati novaca,
ali osim te zavjese rijetko si
imala nešto drugo.
Što bi rekao Churchill
povukli smo granicu
i sad smo u stanju
hladnog rata sa
izgubljenom šansom
i samo nekoliko
centimetara sreće.
| < | srpanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
sve ono što ne veže za zemlju ili Zemlju nego me pušta da letim, bez obzira zanimalo to nekog ili ne.
Ukoliko imaš više za reći (mail)
Pišem filmske recenzije na engleskom jeziku na adresi ScreenBlabs
some things that should be seen
lotos
Podrumi samoće
Vodič kroz kulturne znamenitosti
Mirisni tragovi u meni
WOULD YOU SETTLE 4 A WASTED LIFE?
UNDER THE PINK