Zanimljiv je i sunčan dan koji očekuje da ga cijenjena pozdravim uzdignute glave. Ne može se izaći van da se ne preznoji kao nekakav monsun tropskih predjela.. nažalost.
Poljska u mom srcu - pjevao je Džoni i ja se pitam ima li to kakve poveznice sa mnom. Više niti ne nastojim otjerati ovako smotane i pomalo glupe misli. Neka ih, nekako ih tetošim jer iskreno ne znam što bih s njima.
Danas odlazim iz ovih nesnosnih vrućina u neke druge, drage predjele. Krećem za Budimpeštu u kojoj spavam i onda odlazim u Poljsku, negdje blizu Krakowa. Ovim se putem ispričavam dragoj mi Leah jer se ipak nećemo naći kad dođe na Pixiese. Nažalost, ali obećajem joj razglednicu iz Poljske. Zemlja pokojnog pape, zemlja votke i dragih ljudi, zemlja osmijeha i dobrog osjećaja. Poljska. Drugi put putujem tamo, a već nekako osjećam da nije i posljednji.
Zanimljiv je i sunčan dan koji jedva čeka da ga cijenjena pozdravim, ali ja jedva čekam da krenem i doživim mlade ljude i pjesme o povijesti koja toliko liči našoj vlastitoj. Zemlja koju vidim kao tortu od koje su kroz povijest svi htjeli komad ili dva. Ili sve... Ali još je tu (na tvrdoj siki?) i Poljaci su ponosni na sve što su izborili...
Poljska u mom srcu, u mom srcu mazurka...
ma da... i još ponešto
i još poneko...
hvala svima.
hvala njoj.
Danas poloneza zvoni i na mojim vratima.... nikad se nisam skanjivao otvoriti a ona je uvijek rušila sve zidove i otkrivala mi sve što si nisam htio priznati. Sve ono čega sam se bojao... Pred čim sam se skrivao. Vrijeme je da se opustim. Vrijeme je da krenem. Pozdrav svima!
Post je objavljen 14.07.2006. u 12:13 sati.