Fool on the hill.... https://blog.dnevnik.hr/evangelista

utorak, 11.07.2006.

tragom gluposti

Grad je zaspao u svjetlu ekrana...
Ludi se elektroni zabijaju u staklo...

Umjetni ljudi smiješe se s njega,
priča je prozirna i polako iritira...

Svejedno gledam,
možda me iznenadi
suvisla rečenica.

Grad spava,
a ljubavnici
ispod prozora
remete tišinu.

Zabijam glavu među papire,
ne želim uzdahe koji nisu njeni.

Trijezneći se zabijam
u svjetlo ekrana
što pretvara glumu
u prizemljenje.


Želio sam odavno ubiti glupost. Tog srpanjskog ranog jutra stajala je u Cvjetnom naselju, negdje između prvog i trećeg paviljona, tamo kod prolaza tražeći novog prijatelja. Osim ljubavnika na klupi (koje naravno nije ni najmanje zanimala) nije imala previše budnih ljudi koje bi mogla gnjaviti svojom nadasve korpulentnom pojavom.
Glupost je naime često pohodila ovaj dio grada, studenti su oduvijek bili plodno tlo za njene vratolomije. Naravno da nije mogla nikako odlučiti na koji dio svijeta otići prije. Toliko je posla bilo za nju. Da, odavno sam ju želio ubiti iako po prirodi nisam sklon nasilju. No, nekad cilj opravdava sredstvo (da upotrijebim ofucani makjavelizam). Morao sam planirati polako. Često se skrivala u ženskom dekolteu, muškom međunožju i obospolnom preglumljavanju; da ne upotrijebim teži izraz. Često je pohodila našminkana lica i prazne flaše u birtijama, a najčešće je gnjavila napornim šapatom što se u rano jutro često miješao sa pomalo nesnosnim, disonantnim pjevanjem ptica.
Zadaviti glupost trebalo je biti lako. Stajala je ovako bespomoćna u Cvjetnom naselju, između prvog i trećeg paviljona kao da nešto čeka. Omča je bila spremna i za tren je bila oko njenog vrata. Istog trena kad je konopac pao, glupost se nasmijala. Smijeh je bio jednako iritantan kao i televizijski program na RTL-u kad je glupost prošla kroz omču. Glupost se ne hvata tako lako - rekla je. Svakim činom ona se samo povećava i kao entropijska varijabla teži ka beskonačnosti.
Zastao sam i blenuo shvaćajući da sam, dok sam ju pokušavao ubiti, izgubio jedinu šansu da je se riješim. Glupost je kao pas i nju je uvijek preporučljivo imati blizu, jer će u protivnom uvijek ići korak ispred tebe i nikad nećeš napraviti ništa pametno. Osim ako nisi zaljubljen. Tada je sve dozvoljeno.
Ova glupost koju sam lovio otišla je svojim putem jer ima previše posla. No, obećala je da će se vratiti čim stigne. Kao i svaki put do sad. Razlika između gluposti i žene je ta što se glupost uvijek vraća. Možda bih ipak trebao naučiti kako ju podnositi?

11.07.2006. u 04:35 • 6 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< srpanj, 2006 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

sve ono što ne veže za zemlju ili Zemlju nego me pušta da letim, bez obzira zanimalo to nekog ili ne.


Ukoliko imaš više za reći (mail)

Pišem filmske recenzije na engleskom jeziku na adresi ScreenBlabs


some things that should be seen

lotos
Podrumi samoće
Vodič kroz kulturne znamenitosti
Mirisni tragovi u meni
WOULD YOU SETTLE 4 A WASTED LIFE?
UNDER THE PINK