"Uvijek sam smatrao ljude boljima nego što jesu
i prolazio sam nekako u skladu s tim" - Đorđe Balašević
Ne mogu lagati sam sebi tako bezobrazno
kao što su naučili lagati mene beskralježnjaci
debelog đona što ispočetka boli.
Mladost je često naivna i mnogi su mi govorili
da ne procjenjujem dobro ljude i da je greška
kad voliš cijeli svijet.
Prekasno sam shvatio da se najbolje osjećam
kad maknem sa vrata baš te što previše govore.
Nešto drugo je, naime, previsoka letvica.
U mojoj kavi ima mješavine mašte i buđenja
pa ju zato rado pijem svakog jutra.
Irskom mijenjam tek ponekad.
Ne mogu graditi tvrđave kad ne vidim opasnosti.
Za razliku od nekih koji u svemu vide nož.
No, u leđa je najčešće zabijen meni.
Koliko god se "oni" ne slagali s tim...
No, kad bolje razmislim "oni" se ne slažu
ni sa čim.
Smiješak se polako ledi kao u usporenom snimku
lošeg režisera. Poludjeli pjesnik je shvatio
da se slaže sam sa sobom.
I da se za promjenu
ostalim neće
opterećivati.
Post je objavljen 09.08.2006. u 17:34 sati.