Ispražnjen kao balon
u rukama djeteta što
ne vodi računa o iglama
stojim ispred izloga
uslikanih i ušminkanih
takoreći žena koje
znaju samo za isprike
i seksualnu manipulaciju
vlastite volje.
Nikad mi to nije bilo napeto.
Za manipulatore je dovoljno
pročitati novine, upaliti radio
ili TV.
Puknuti zajebanti
piju na drvenom šanku
birca koji doživljavaju
dnevnim boravkom.
A nikad se nisu makli.
I nikada neće kako
stvari stoje.
Da barem stoje.
Padaju kao kosi padeži
ali malo koga to zanima.
Nismo više djeca da vjerujemo
u Gospodare svemira i Sivu lubanju.
Današnji junaci su skriveni ispod
svega što smo si upisali u životopis.
Odrasli smo neodgovorno vjerujući
da razlika ovisi o uvjerenju.
Snalažljivost je danas više na cijeni.
Mi smo negdje između...
Generacije između Jugoslavije, Hrvatske
i Bologne.... Smotani kao špageti.
I prazni nastojeći se ugledati
na Forresta Gumpa.
Ideje su danas kao vjetrenjače.
Okreću se u skladu s vjetrom.
Žene kakve želim nisu onakve
na kakve nailazim.
Prazan sam.
Pucam.
Jedino su stihovi još puni
gorčine.
Post je objavljen 23.08.2006. u 23:02 sati.