Istrpio sam rumenilo umjetnika
u jutarnjoj tišini koju remeti
samo buka čistača ulica u
poslu što se ponavlja.
Istrpio sam posljednje dokazivanje
prenapuhana ega u večernjim ispovijedima.
Ničiji problemi nisu veliki.
Ničije suze ne peku.
Ničiji gubitci ne bole.
Ne da mi se više.
Svijet je predivno mjesto.
Ne mogu ja gledati umjesto
onih koji pokrivaju oči
ni slušati od onih
koji ne pokušavaju čuti.
Samo puno govorim.
i kao i uvijek ispočetka
silujem sve po redu,
ali oni uvijek nalaze načina
da obnove nevinost.
Sukladno kretanju
novinskih anketa
u trenutku.
Post je objavljen 24.08.2006. u 17:47 sati.