PILULA ZVANA SREĆA

"Svijet će te pitati tko si i ako ti ne znaš, Svijet će ti reći." Ne dozvoli drugima da kreiraju put kojim ćeš hodati. Možeš im dozvoliti da ti pokažu smjerove, ali izbor mora biti tvoj. Jedino ti, znaš, kako je hodati u vlastitim cipelama. Svaki dan biraš koje ćeš obući-takav je i život. Dobiješ stotine mogućnosti, svaka nosi svoju vrijednost i posebna je na svojstven način. Na tebi je da si pokloniš ono najbolje, za sebe. Tako je i sa srećom. Jesi li sretan i znaš li doista spoznati sreću? Možeš li pronaći radost, samo u svjesnosti, da si dobio još jedan dan, na poklon? Ili trebaš više od toga? Jer, ako ne znaš cijeniti sitnice, podsjetit ću te, da mnogi sutra neće otvoriti oči. Mijenjaš li sada svoje stavove i sami pogled na radost bivanja? Raduje li te miris kave i pogled na ogoljele krošnje u zimskim mjesecima? Možeš li se smijati beznačajnim glupostima ili je ipak potrebno više? Koliko smo ustvari sretni? I kada bi mogli mjeriti sreću, na koji način bi dokazivali njeno postojanje? Je li nužno, da je osoba, koja se smije, doista sretna? Mnogi nose osmijeh, kako bi sakrili one polomljene dijelove sebe. Možeš li biti sretan, bez ikakvog razloga-tek tako? Ili je potrebno znanje, da bi mogli spoznati sreću? Moramo li i možemo li, naučiti, biti sretni? I zašto sreća, ne može biti, poput, male pilule koju ćemo progutati svaki puta, kada osjetimo sjetu? Razumijem, ne možeš se vječno smijati. Ali, ponekad, je baš osmijeh ona slamka spasa, koju trebaš. Poklon samome sebi. Njegovu cijenu ne moraš plaćati. I može trajati koliko god želiš. Shvaćaš li sada? I komplicirane situacije, mogu biti jednostavne, ovisi kako se postaviš i koju boju naočala, nosiš u tom trenutku. Nije svijet obojan crno-bijelo, samo si danas zaboravio popiti svoju pilulu.
(I kad mi ništa ne ide...Smijem se)