ENERGETSKE PIJAVICE...

Ti doista nemaš ništa za reći. Tvoje oružje je odsutan pogled i sitne niti nervoze koje se rasipaju zrakom. U daljini nas veže lažna ljubav, u blizini zavist, neprihvaćanje i ljubomora. Čudan svijet, prepun izmišljenih odnosa jer misliš da tako mora biti. A ne moramo MI ništa, vjeruj mi. Lakše je zagrliti ništa, nego se vječno boriti s vjetrenjačama. Znaš li da te razumijem? U nekoj čudnoj realnosti, koja mi je nepoznata, doista razumijem, ali ja ne želim potonuti. Ne s tobom, ne na takav način. Gradiš svoj mali svijet, okružuješ se onima nalik sebi, jer ako ste svi jednaki onda možeš dobiti na važnosti. Nema boljih, samo ste kopije u svakodnevnoj kolotečini. Prezirem jednakosti, prezirem prosječnost i osrednje postojanje. Zašto ne želiš otvoriti oči? Podignuti se stepenicu više i pobjeći iz vlastitog očaja? Gušiš me svojim stajanjem u mjestu, savršenim izgovorima kojima pravdaš loše postupke, gušiš me lijenim postojanjem i pogledom koji skriva tisuću osobnosti. Tjeraš me da okrećem leđa, da odustanem. Vjeruj mi, pokušala sam ostati, ali taj teatralni svijet gnjeva mrcvari moje postojanje kao strvinari lešinu. To pravo na mene nećeš imati, previše je prošlo i suze mi više nemaju značenje. Nemaš me čime kupiti, jer nemam razloga niti da te žalim. Volim te, svejedno, negdje duboko u sebi, onako u tišini, jer sjetim se da smo nekada bili djeca. Tada je među nama sve imalo smisao